Osamnaesta nedjelja kroz godinu
Danas u misnim čitanjima slušamo govor o gladi, žeđi, jelu i piću! Osnovne su čovjekove potrebe potreba za hranom i pićem, za ljubavlju i prihvaćanjem.
U prvom čitanju, u razgovoru sinova Izraelovih s Aronom i Mojsijem do izražaja dolazi ljutnja Izraelaca radi nedostatka hrane i žal za svime što su prije imali. Oni vapiju vođama naroda jer su gladni, žeđu izmoreni! Mojsije odgovara da će im Gospodin već ujutro dati hranu, prepelice i manu. Dažditi će kruh sa neba! I bi tako!!!
Bog čuje čovjeka koji vapije, on ne otpušta prazne one koji ga mole, on ne uzvraća istom mjerom onima koji se bune, on ne odbacuje one koji ne razumiju, on ne lomi trske slomljene, on je tu za čovjeka i uvijek je spreman pružiti svoju ruku, darežljivošću obdariti i ljubavlju ogrnuti. Ali od čovjeka traži angažman, po hranu trebaju izići iz šatora, prikupiti, izmjeriti, procijeniti, misliti na broj članova… Treba uzeti koliko treba, ni manje ni više, treba otkriti što je to, koja je to hrana, kakve su to „pahuljice“, kakav je okus i učinak koji im je poslan s neba! Od nas se, kao i od Izraelaca tada i sada očekuje traženje, vapaj, glad i žeđ koju On, Gospodin i Gospodar može utažiti.
U evanđelju Isus odgovara mnoštvu i kaže „Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski, jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.“
Onaj tko dolazi k Isusu ne može ogladnjeti ni ožednjeti.
Onaj tko se hrani kruhom života ima istinski život.
Onaj tko pita kruha života dobiti će kruh za život.
Onaj tko čeka kruh s neba, nije gladan kruha zemlje.
Onaj tko spozna tko je pravi i istinski Kruh, živi život u zajedništvu i izobilju.
Onaj tko otkrije slatkoću kruha Života, ne može i ne zna živjeti bez njega!
A što je moja hrana za život i čime se hranim! Koliko je kvalitetno ono što moje biće i žiće čini prije Neba. Gdje je moje Nebo! Kako drugima dijelim kruh života i svjedočim istinski život! Kako pred Njegovo lice stajem svakog jutra, svakog dana, na svakoj svetoj misi, na svakoj mojoj pričesti, na svakoj mojoj zahvali…
Moj Otac me velikodušno daruje, prosipa po meni obilje radosti, bogatstvo Neba mi je osigurao i hrani me kruhom dostatnim kojeg često puta nisam dovoljno svjesna niti mu zahvalna.
Učini me Gospodine onakvom kakvom si me zamislio, ulij u moje srce i moju pamet želju za hranom života, osnaži me u slabostima, nahrani kada osjećam napuštenost i nemir, budi moj izvor nadahnuća i snage, budi moja hrana da svoj život suobličujem Tvojoj stvarateljskoj Riječi!
s. Jaka Vuco OP
