Sedamnaesta nedjelja kroz godinu
Sedamnaesta nedjelja kroz godinu otvara nam šesto poglavlje Ivanova evanđelja koje ćemo čitati narednih pet nedjelja. Riječ je o Isusu Kruhu života, a poglavlje započinje čudom umnažanja kruha.
Isus je na gori sa svojim učenicima. Gora se često spominje u važnim momentima Isusova života i djelovanja. Na gori je Isus kušan i pobijedio je đavla. Na gori se često moli. Na gori je proglasio vrednote Božjega kraljevstva. Na gori se preobrazio. Na gori se molio prije svoje muke.
Isus je na gori sa svojim učenicima, ali ga prati i silno mnoštvo koje je vidjelo njegova ozdravljenja. Ljudi traže Isusa. Isus vidi njihove duševne i fizičke poteškoće. Primjećuje da su gladni. Postavlja pitanje učenicima kako ih nahraniti. Pokazuju se poteškoće: ljudi je previše, daleko je mjesto gdje se može kupiti kruh, puno bi koštalo. Kad se javi dječak s pet kruhova i dvije ribice i to je premalo za tolike. Možda su i drugi imali nešto malo hrane za sebe, ali nisu bili spremni podijeliti. Isus uzima to malo i umnaža da bude dovoljno za sve. Malo naše velikodušnosti, odricanja, spremnosti na dijeljenje može biti dostatno za mnoge uz Božji blagoslov. Ljudi su se nasitili i još je preostalo. U prvom čitanju također čitamo kako se mnogo ljudi nasitilo malom količinom hrane i još je preostalo. To je dobar nagovještaj Isusovog čuda umnažanja kruha.
Ljudi su bili oduševljeni. Željeli su Isusa proglasiti kraljem. Taj koji može čudesno umnožiti kruh sigurno može i puno više, može udovoljiti ljudskim potrebama. Međutim, Isus se povlači u goru. Sam. Na početku je bio na gori s učenicima. Nakon čuda je u gori sam. Pred njim je velika zadaća objave velikog i uzvišenog otajstva samodarivanja po kojem će zauvijek ostati s ljudima. Prateći dalje šesto poglavlje Ivanova evanđelja vidimo koliko je muke imao Isus objašnjavajući kako je on Kruh života. Nisu ga razumjeli ljudi. Pismoznanci su ga napadali. Nisu ga razumjeli ni učenici, ali su ostali s njime jer su mu vjerovali.
Mi često primamo Tijelo Kristovo i koliko god se trudili, ne možemo proniknuti dubinu otajstva Isusove ljubavi. Isus uvijek nekako ostaje na gori. Sam. No, u isto vrijeme spreman priskočiti u pomoć u našim potrebama, jer je njegovo srce puno sućuti za našu bijedu.
s. Blaženka Rudić OP
