Treća nedjelja došašća
Kada nas netko pita tko smo, izgovaramo svoje ime – Ja sam Ivana, Lucija, Barbara, Petar, Marko… Svako ime ima i značenje, tumačenje imena. Iako ime nije jedinstveno, po njemu se razlikujemo, ono nas opisuje ili ocrtava u očima drugih!
Ivana Krstitelja upitaše: Tko si ti? Jesi li Ilija, prorok, Krist? On ne izgovara ime, on govori o poslanju i zadaći. Ne zavarava druge, ne obmanjuje ih, ne skriva se, ne tumači. Ivan se poziva na Izaiju, proroka Gospodnjega, proroka kojem je zadatak naviještati, pozivati, upućivati, poravnavati staze. Pozvan je biti blagovjesnik siromasima, iscjelitelj slomljenih srdaca, vjesnik oslobođenja, onaj koji treba drugima proglasiti godinu milosti Gospodnje!
Ivan zna tko je – glas koji viče u pustinji! On dolazi iz pustinje, hrani se divljim medom i skakavcima po svojoj odluci, po svom izboru, po izabranju. Bog ga stavlja za glasnika Kralju nad kraljevima. Bog ga u pustinji kleše kao dragocjeni kamen koji će zablistati u zadatku i poslanju!
U susretu s ljudima koji nisu bili u pustinji, Ivan daje svjedočanstvo o sebi – Ja nisam onaj za koga me držite, ja nisam dostojan odriješiti obuću na nogama Gospodinovim!
Govoriti, pozivati, objašnjavati i voditi druge ne možeš ako nisi slušao, odazivao se, razmišljao, prepustio u Gospodinove ruke i primao blagoslove Neba.
Smijemo li šutjeti kada vidimo da sestra/brat propada, ili ćemo biti glas koji potiče! Ivan nije šutio!
Možemo li govoriti što drugi trebaju, a ne znati što mi trebamo učiniti! Ivan je znao!
Je li ponekad smatramo sebe svjetlom, a ne upućujemo na pravo Svjetlo! Ivan je svijetlio!
Jesmo li svjedoci Radosne vijesti u svakodnevici života? Ivan je život dao!
Jesmo li ustrajni apostoli mira, radosti, ljubavi, trpljenja, podnošenja, prihvaćanja.
I ja ću ustrajati, govoriti, svijetliti, biti, ljubiti, darovati sebe i sve svoje!
s. Jaka Vuco OP
