Druga nedjelja došašća
Danas se puno ulaže u puteve i ceste. Grade se autoceste koje spajaju udaljene gradove i omogućuju brzu i kvalitetnu vožnju. Nastoji se čak i u malim zaseocima napraviti puteve s čvrstom podlogom koji će biti prohodni po kiši i blatu. U vrijeme proroka Izaije putevi nisu bili izgrađeni ili označeni. Ako je trebao netko važan proći određenim pravcem išlo se u krčenje, ravnanje i nasipanje terena kako bi se stvorio nekakav prohodni put.
Prorok upotrebljava tu sliku za unutarnje stanje svoga naroda, za potrebu pripitomljavanja divljih i neprohodnih područja vlastite nutrine kako bi bili spremni dočekati obećanog Mesiju. To je poziv i svakom pojedincu na pripremanje puta Gospodinu. To je osobito važan poziv u vremenu došašća.
Svaka dolina neka se povisi. – U ovo vrijeme došašća potrebno je povisiti našu vjeru, nadu i ljubav, našu revnost za Gospodina, našu budnost u molitvi, našu spremnost na opraštanje i pomirenje. Našu brigu i zauzetost za druge – siromašne, bolesne, odbačene.
Svaka gora i brežuljak neka se spusti. – U ovo vrijeme došašća potrebno je sniziti svoju lažnu veličinu, umišljenost, bahatost prema Bogu, ljudima i svemu stvorenom. Potrebno je uvidjeti svoje granice i ponizno pred Bogom prignuti svoje srce u poslušnosti i iščekivanju.
Što je krivudavo, neka se izravna. – „Put je pravednikov prav, ti ravnaš stazu pravednom.“ (Iz 26,7) Mi često krivudamo i skrećemo s pravog puta. Toliko toga lažnoga se predstavlja kao ispravno da ni ne primjećujemo da smo s puta zašli. Bez Boga ne možemo pronaći pravi put i njemu se vratiti.
Što je hrapavo, neka se izgladi. – Ljudski odnosi su postali vrlo hrapavi, gotovo grubi, bez one fine osjetljivosti prema drugome. Nemamo strpljivosti drugoga slušati. Malo lijepoga o drugome imamo reći, nedostaju nam riječi podrške i ohrabrenja. Za malu sitnicu se otresamo na druge. Došašće je vrijeme tišine, bdjenja i molitve kada možemo postati svjesni svojih riječi i postupaka prema bližnjemu.
Ivan Krstitelj ponavlja riječi proroka Izaije na početku svoga djelovanja, odnosno prije početka Isusovog javnog nastupa. On je Mesijin preteča, on pripravlja put Gospodinu. Pripravljajući put Gospodinu u vlastitoj nutrini ujedno otvaramo i putove prema drugima. Našoj slabosti u pomoć pritječe sam Gospodin, ali nas ne oslobađa našeg truda i zalaganja u obraćenju.
s. Blaženka Rudić OP
