Dvadeset i sedma nedjelja kroz godinu
Naša jedina stalnost je neprestano traženje Boga. U tom traganju do izražaja dolaze i naše sklonosti da pogrešno nasadimo, neprimjereno uzgajamo i nepažljivo obrađujemo povjereni nam vinograd – život naš.
Manje ili više svjesno, život gradimo od materijala koji nisu satkani od ljubavi, pritom zanemarujući, prezirući i odbacujući kamen zaglavni. Nesigurna je i klimava, po život vječni rizična takva gradnja. No, ljudsko djelovanje pa tako i briga o darovanom životu, odraz je stanja čovjekova srca.
Riječ Gospodnja je jasna …što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu!
Glava, jezik, ruke i noge djeluju po vrijednostima koje gajimo u svojem srcu. A naše srce je poput umornog skitnice koji nedovoljno prianja uz Božju volju. Stanje gubitka snage i klonulosti je neizbježno. Takvi smo.
Naša vjera slabi, nada jenjava, ljubav se hladi i vinograd nam izrodi vinjagu. Tada mnogo osoba, situacija, izobličenja i deformacija dobiva izravan pa čak i povlašteni pristup našim srcima, i to bez rasuđivanja i samokontrole te se tako formiraju naše osobnosti i stavovi kojima sam prepušteni na milost i nemilost. I tako svojim grijesima u svojem srcu ponovno razapinjemo Isusa.
Dobro je zapitati se tko je domaćin naših vinograda.
Pita se Gospodin u tuzi i boli, a pita i nas same – Što još mogoh učiniti za svoj vinograd pa da nisam učinio? Nadah se da će uroditi grožđem, zašto vinjagu izrodi?
Pozvani smo staviti se pred Gospodina u svemu i preispitati se jesmo li sebi i drugima na posvećenje i rast u dobru ili stvaramo svojevrsno opterećenije te potkopavamo hod dobrote i ljubavi.
Poslušajmo, čujmo i prihvatimo riječ Božju, ali bez igrica i smišljenih obrana, bez udobnog i bezbrižnog tumačenja onoga što nam Gospodin govori.
Gospodin je strpljiv, neumoran i kreativan u svojoj ljubavi pa stalno pred nas stavlja nove prilike u kojima nas potiče da u darovanoj slobodi probudimo u sebi uspavani identitet ljubljenog Božjeg djeteta. Bog želi da živimo u skladu sa svojom biti, da primamo, svojim životom umnažamo i dijelimo plodove Duha Svetoga.
Svakim otkucajem srca, svakim udisajem i izdisajem, svakim pokretom duše i tijela približava se vrijeme ubiranja plodova.
s. Mirjam Peričić OP
