Dvadeset prva nedjelja kroz godinu
Vrijedno je istaknuti da prije današnjeg odlomka iz Evanđelja po Mateju (16,13-20), za razliku od drugih evanđelista, jedino nas Matej izvještava o drugom umnažanju kruha i riba u kojem učenici moraju ponovno ići među narod i dati im jesti (simbol euharistije), potom o Isusovom susretu s ženom Kanaankom te o provokacijama saduceja i farizeja koji traže od Isusa da učini čudo kako bi potvrdio svoj identitet Sina Božjega. Nakon tih događaja Isus se povlači u osamu i dolazi u područje Cezareje Filipove i tu se odvija događaj iz današnjeg Evanđelja u kojem Isus pita svoje učenike: „Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?“
- Različita mišljenja. Nakon tri godine neprekinutog propovijedanja, nakon što je učinio mnoga čuda, nakon što je zadovoljio materijalne potrebe ljudi, odgovorio farizejima i saducejima na njihove provokacije i licemjerne optužbe, Isus sada želi čuti što narod o njemu misli. Važno je zapaziti da Isus o sebi govori u trećem licu: „Tko je Sin Čovječji?“ Osim toga, polazeći od proročanstva proroka Daniela, izraz „Sin Čovječji” imao je u Isusovo vrijeme mesijansko značenje. Primjenjujući ovaj izraz na sebe, Isus daje do znanja da se na njemu ispunjavaju proroštva o dolasku Sina Čovječjeg. Židovi su bili dobro upoznati sa značenjem ovog pojma i znali su na što se on odnosi te se Isus na taj način proglašava Mesijom, da je on Onaj kojeg iščekivaše izraelski narod kao svoga Spasitelja.
Međutim, odgovore koje je Isus dobio zapravo pokazuju da, unatoč svemu, narod nije shvatio tko je uistinu Isus. Jedni su ga prepoznali kao proroka Iliju čiji se povratak također iščekivao kao znak skorog mesijanskog dolaska, drugi su ga pak prepoznali kao jednog od proroka. Iz odgovora je vidljivo da ga narod nije prepoznao kao Mesiju. Razlog tome je u činjenici da je među narodom prevladavala određena pogrešna predodžba o Mesiji te Isusovi postupci, ponašanje, njegov stil života nisu odgovarali toj njihovoj predodžbi koju su imali o dugo očekivanom Mesiji. Ovdje, kao i uvijek, dižu se glasovi komentatora koji ponekad govore bez previše razmišljanja, koji ne žele razumjeti, čak ni pred očitim dokazima. Ni danas nije drugačije. Prevladavaju informacije pune raznih mišljenja, često bez valjanih argumenata, te susrećemo osobe koji se osjećaju pozvane govoriti o svemu i svačemu; koji se predstavljaju kao stručnjaci, a to zapravo nisu. Kao i u Isusovo vrijeme, okruženi smo mnogim glasovima, ali malo, vrlo malo tih glasova dovodi do istine života.
- Ali, vi, što vi kažete tko sam ja? Iz Matejevog izvještaja je vidljivo da Isus nije iznenađen nerazumijevanjem naroda te ide korak dalje i zanima ga jesu li barem njegovi učenici, koji su ga slijedili tri godine, koji su bili u bliskom kontaktu s njim, kojima je govorio o otajstvima Kraljevstva, zapravo shvatili njegov pravi identitet. Petar u ime svih odgovara: “Ti si Krist, Sin Boga živoga”. Petrov odgovor dolazi bez da je imao vremena za razmišljanje, on je spontan, u skladu s njegovom naravi: izravan, impulzivan. Međutim, ovoga puta on daje pravi odgovor, iako Isus zna da Petar, samo svojom ljudskom snagom, nikada ne bi mogao izreći ovu istinu, nikad ne bi sam došao do ove spoznaje. Petar, međutim, unatoč svojim sumnjama i slabostima, unatoč tome što je “prožet ljudskošću”, ima otvoreno srce i prepušta se djelovanju Duha Svetoga. Petar ima čistu, jednostavnu dušu. On tako predstavlja prikladno tlo u kojem Duh može djelovati i činiti velike stvari. Zbog toga se pravi odgovor stavlja u njegova usta te on postaje “stijena”, jamstvo pologa istine, čuvar istine.
- Petrovo otajstvo. Odgovor koji Petar daje Isusu ipak još nije jamstvo potpunog razumijevanja od strane Petra koji će, kao što znamo, izdati Isusa te će njegovo srce postati postojano tek nakon Duhova. Međutim, Isus je znao da u njega može imati povjerenja, da može računati na njega i da mu može povjeriti Crkvu koja nastaje. Isus Petru predaje ključeve, znak autoriteta i vlasti, materijalne i duhovne, što je već navijestio prorok Izaija u današnjem prvom čitanju. Petar je čuvar istine, ima zadaću utvrđivati braću u vjeri i vlast podjeljivanja sakramenata koji nam pomažu na putu spasenja. Ovlast i mandat koji Isus daje Petru proteže se i na njegove nasljednike. Ovaj kontinuitet traje do naših dana. Bez obzira na povijesne događaje, slabosti crkvenih ljudi, pa i samih papa, sveta Božja Crkva je živa i postojana, upravo kako je Isus obećao da je ni vrata paklena neće nadvladati. I danas svjedočimo pokušajima, izvana i iz unutra, da je se uništi ili barem oslabi, odnosno, da joj se oduzme vjerodostojnost zbog sablažnjivog ponašanja jednog manjeg dijela njezinih članova.
- Isusov identitet i naš odgovor. Isusovo pitanje o njegovom identitetu nije bilo upućeno samo učenicima, nego je upravljeno i nama danas. Mi, ja, ti, on, ona, što kažemo: Tko je Isus? Jesmo li poput Petra „otvoreni“ djelovanju Duha toliko da možemo reći da je Isus Krist, Pomazanik, Sin Boga živoga? Netko se može bojati da bi odgovori na ovo pitanje, kad bismo danas napravili anketu među krštenima, lako mogli biti poput onih koje su dali ljudi u Isusovo vrijeme. Unatoč evangelizaciji, koja je na poseban poticaj sv. Ivana Pavla II. otišla je do krajnjih granica, možemo strahovati da ni danas ljudi nisu shvatili Isusov pravi identitet. Naime, društvo u kojem živimo i u kojem sve brzo teče, u kojem je ostalo vrlo malo čvrstih i trajnih vrijednosti, teško da može imati ispravnu svijest o Isusovom pravom identitetu. Na žalost, i u samoj Crkvi ima onih koji više gledaju Isusa kao čovjeka, a ne kao Sina Božjega. Može se steći dojam kako više prevladava određena horizontalna vizija, zemaljska, a nestaje ona vertikalna.
Vrijedno je stoga spomenuti i nedavno održani Svjetski dan mladih koji se održao u Lisabonu. Bilo je predivno vidjeti tisuće mladih okupljenih oko Petrova nasljednika, hodočasnika na zemlji. Kod mnogih se mogla iščitati istinska vjera, traženje onoga nešto višega u životu, iako je bilo i onih koji su možda došli iz znatiželje ili radi zanimljivog putovanja. Isus je zasigurno i njima, kao i nama, postavio pitanje: „Tko sam je za vas?“ Pomolimo se da Duh Sveti prosvijetli naša srca kako bismo mogli, zajedno s Petrom, ispovjediti svoju vjeru i reći: “Ti si Krist, Sin Boga živoga“, naš Spasitelj, izvor naše jedine Nade.
s. Ana Begić OP
