Sedamnaesta nedjelja kroz godinu
Kako danas čovjeku objasniti prispodobe o kraljevstvu Božjemu? Jer, današnji mentalitet, kultura jest potrošačka ”kupi-baci”. Što danas čovjek zna o obradi njive? O trgovcu koji sve stječe svojim rukama i prodaje? O satima provedenim na moru kako bi uhvatio mrežu punu riba, te poslije razvrstao kvalitetne od nekorisnih. Malo je ljudi, i hvala Bogu na njima, koji još uvijek tako žive. Ne zato što ne žele više takav stil života već kultura donosi drugačije, brže, veće. I zato je potrebno ući u ovo evanđelje, u prispodobe. Namučiti se otkrivati misterij ovih prispodoba o kraljevstvu koje nam Isus donosi, staviti svoj život u prodaju njive, radost pronalaska jednog dragocjenog bisera, ili možda biti riba koja je uhvaćena u mrežu i dolazi pred istinitog Pravednika biti razvrstana u dobre ili loše.
Možda bismo zapali u zamku promatrati Kraljevstvo Božje kao nešto posebno, odvojeno od ovoga svijeta, zasebno, što treba dobro čuvati čak i od nas samih. Uistinu jest posebno, veće, nadilazi nas, drugačije je od naše grešne naravi ali ipak dolazi toj grešnoj naravi, daje se pronaći, otkriti, puni osobu radošću i daje smisao – svakodnevnom životu. Da, ono dolazi u svakodnevni naš život, tu se daje otkriti. U teškim i lakim događajima, u padovima i ustajanjima, u malim radostima i velikim ljutnjama, u pitanjima zašto i kako koji nemaju odgovora – sve je to blago, sve je to uhvaćeno u našu svakodnevnu mrežu života, sve je to naš dragocjeni biser.
Ne može se zakopati talent jer tada gubimo sve. Isto tako ne možemo, jednom kada pronađemo Boga, otkrijemo neku posebnu ljepotu u našem životu, misiju koju traži od nas, ljubav kojom nas ljubi, razumijevanje koje nam daje svaki dan, ne možemo ne dijeliti drugima, ne možemo ne mijenjati se, ne možemo ostajati isti svaki dan. Jer, jednom kada otkrijemo dragocjeni biser, skriveno blago, kada bivamo uhvaćeni u mrežu ili skupimo hrabrosti mi baciti mrežu i dopustiti da se u nju uhvati sve ono dobro i loše života, naš život se mora mijenjati i to je smisao prispodoba. Nikada više ništa ne može biti isto.
Treba riskirati i biti hrabar. Logika bisera, blaga, mreže nije ostati uvijek isti. Logika je umrijeti sebi da bi novo dobilo mjesta, da bi Kraljevstvo raslo. Ne može se živjeti od: ”Mi smo uvijek radili ovako”. Vrijednost bisera koja je u igri, prevelika je da se ne bi riskiralo svaki dan mijenjati život. Vrijednost bisera – Isusa Krista – ne odbacuje se, inače jednoga dana, u mreži na kraju naših života, riskiramo biti neprepoznati Njemu kao dobra riba, dok smo sebe cijeli život smatrali upravo takvima.
s. Manes Puškarić OP
