Preobraženje Gospodinovo
Gospodine, dobro nam je ovdje biti! (Mt 17,4)
Nije iznenađujuće da je Petar ovo uskliknuo. Ta našao se u raju. Tu je bio Isus, Mojsije i Ilija. Obasjani svjetlošću pružali su nadnaravni prizor. Isusovo lice božanski lijepo, isijavalo je sjaj i toplinu. Oko njih svjetlo, a u njima mir. Isus je sa sobom na Goru poveo Petra, Jakova i Ivana, kako bi se zajedno pomolili Ocu nebeskomu. Za molitvu i susret sa svojim Ocem Isus je uvijek birao samotna mjesta gdje vlada mir i tišina, po mogućnosti uzvisine i visine.
Dok se Isus srčano molio i razgovarao s Ocem, najvjerojatnije o nadolazećem događaju muke i smrti na križu, njegovi učenici su se pripustili snu. Istina, fizički su bili iscrpljeni od hodanja, a k tome penjanje uz brdo Tabor iscrpilo je njihove fizičke sile. Nije ni čudo, jer im je duh bio slab, a kada duh klone čovjek se gubi. Svjetlost ih je prenula iz sna i onako mamurni ostali su zadivljeni i začuđeni. Jedino što je Petru smisleno izletjelo bio je usklik: Gospodine, dobro nam je ovdje biti! Predlaže da se trajno tu ostane, ali da prije naprave tri sjenice. Velikodušan je Petar. Ne traži zaklon za sebe i dvojicu drugih učenika, već za Isusa, Mojsija i Iliju.
A tek kad su čuli Očev glas: Ovo je Sin moj ljubljeni, u njemu mi sva milina. Slušajte ga! Učenici su pali na koljena, ušli u sebe i nisu se usudili pogleda podignuti. Bojali su se da sve ne iščezne odjednom. Tek kad ih je Isus dotakao otvorili su oči i vratili se u stvarnost. Oko njih je sve bilo isto: trava i kamenje stabla i nebo, Isus i njih trojica.
Ovo iskustvo raja i nadnaravnosti trebalo im je pomoći prebroditi Isusovo poniženje, odbacivanje i smrt. Trebalo im je probuditi vjeru u Isusa kako bi njegovo poslanje promatrali drugim, dubljim pogledom. Ni taj Isusov pokušaj pripreme za nadolazeće nije im pomogao da shvate ono što su do sada već trebali shvatiti. Razočaranje, izgubljenost i pokušaj povratka na stari način života slijedit će nakon Isusova ukopa. Tek kad je sve bilo iza njih, a Isus im poslao Duha Svetoga, odjednom im je sve bilo jasnije. Svaka riječ, svaki događaj, sve je imalo smisla, sve se uklapalo u cjelinu.
Ne treba puno da čovjek već ovdje na zemlji počne uživati rajsko stanje, samo slušati Isusa, slušati njegove pouke i slijediti njegov primjer. Sasvim dovoljno da se osjećamo i da jesmo Isusova braća i voljena Očeva djeca. Onaj tko vrši Očevu volju, kao što je Isus od početka do kraja vršio, taj je Očev voljeni sin, voljena kćer. To će preobraziti naše osjećaje, našu volju, naše riječi i postupke, naš izgled. Iz Mojsijeva lica izbijala je svjetlost svaki put kad bi razgovarao s Gospodinom u Šatoru sastanka. Kroz njega je probijala Božja svjetlost i toplina. Izraelci se nisu osjećali dostojnima susreta sa Živim Bogom, pa makar i preko Mojsija, pa su tražili da se stavi prijevjes preko lica. Što smo bliže Bogu On jače kroz nas sja, snažnije grije, jasnije progovara.
s. Katarina Maglica OP
