Dvanaesta nedjelja kroz godinu
Sve tamo od čovjekova pada pa do današnjega dana i do zadnjega časa ove zemaljske povijesti traje i trajat će neprestana borba između svjetla i tame, između dobra i zla, između istine i laži. Isus – svjetlo istinsko dođe na svijet, ali ga ljudi ne primiše jer su više voljeli tamu jer su im djela bila zla. Jer su se Zlu priklonili. Zlo ljude drži u strahu. Ljudi strahuju od prirodnih nepogoda, od bolesti, od ratova i nuklearnog uništenja. Na neke opasnosti ne mogu utjecati, na primjer na prirodne nepogode. Ali mnoga druga zla smišlja i provodi čovjek. Čovjek se najviše boji čovjeka, žive sile. Čovjek može postati instrument zla. Čovjek drugoga čovjeka ponižava, ugnjetava, porobljava, zvjerski muči i ubija.
Prorok Jeremija je doživio je to na svojoj koži. Zbog navještaja koji mu je naložio Jahve pretrpio je mučenja i ponižavanja. Isus će reći: „Ako su mene progonili i vas će progoniti.“ (Iv 15,20) Prije i poslije Krista. Trpljenje i mučeništvo ide u opis naviještanja Evanđelja. Isus u viđenju govori Ananiji o Pavlu: „Ja ću mu uistinu pokazati koliko mu je za ime moje trpjeti.” (Dj 9,16)
Isus u današnjem odlomku evanđelja poučava kako njegove riječi treba naviještati. Jer Isus želi i preko nas, današnjih njegovih učenika, širiti istinu i svjetlo. Ono što smo naučili od Isusa, što smo otkrili u Božjoj riječi, u skrovitosti svoga srca, svoga doma, župne zajednice, gdje su svi istomišljenici trebamo govoriti na svjetlu, na krovovima, u javnosti gdje ta riječ neće biti prihvaćena. Izvikivati je životom, kršćanskim vrijednostima i načelima. Svakodnevno možemo pročitati na katoličkim portalima vijesti o progonu kršćana, o uhićenjima, napadima na crkve, o mučeništvu današnjih Isusovih svjedoka.
No, Isus nas hrabri: ne bojte se ljudi, ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ne bojte se nikoga i ničega, jer Otac vaš sve zna i brine se za vas. I upozorava da se ipak trebamo bojati – Onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu. To je ozbiljno upozorenje koje lako prečujemo. Kako bi se to moglo dogoditi? „A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.” ( Mt 10,33)
Dakle, ako ne priznajemo javno Isusa, neće ni on priznati nas pred svojim Ocem. Ima strah koji je dobar – strah Božji. To je strahopoštovanje pred Bogom, pravi odnos prema Bogu. To je stavljanje Boga na prvo i pravo mjesto. To je ispravno shvaćanje čovjeka i njegove uloge pred Bogom. Tko se Boga boji taj se nema čega bojati. Tada je Bog njegov Otac, a čovjek dijete Božje ljubavi spremno izvršiti Njegovu volju i po cijenu vlastita života, jer zna da je tim putem prošao Krist, koji je s nama u sve dane do svršetka svijeta.
s. Blaženka Rudić OP
