U četvrtak 1. lipnja 2023., našu je zajednicu u Trnju posjetio Učitelj Reda fr. Gerard Francisco Timoner. Pri samom dolasku Učitelja je došao pozdraviti župnik vlč. Ivan Filipčić, i zahvaliti mu na dolasku.
Susret je počeo s jutarnjom svetom misom koju je predslavio je fr. Domagoj Polanščak OP, uz asistenciju Učitelja Gerarda i župnog vikara vlč. Milana Dančuo. Na početku mise, kojoj je nazočio i lijepi broj vjernika laika iz različitih molitvenih zajednica koje djeluju našoj župi, osobito kruničari i dominikanska mladež, fr. Domagoj je pojasnio da je o. Gerard Francisco trenutno Učitelj dominikanskoga reda, odnosno nasljednik sv. oca Dominika. Došao je, s još dva asistenta, u službenu vizitaciju Hrvatskoj dominikanskoj provinciji. Tijekom svoga boravka ovdje posjetit će sve dominikanske zajednice braće, ne samo u Hrvatskoj, nego i u BiH, kao i u Sloveniji. Vizitacija će trajati do 8. lipnja. „Ovim posjetom sestrama htio je pokazati da on nije došao samo nama, braći dominikancima, nego cijeloj dominikanskoj obitelji, dakle i sestrama dominikankama, ali isto tako i članovima Trećega reda, odnosno naših vanjskih bratstava.“ – rekao je fr. Domagoj. Potom je župni vikar, vlč. Milan uputio Učitelju Gerardu riječi dobrodošlice uime cijele župske zajednice Krista Kralja i predstavio mu djelatnosti sestara dominikanki u župi i njihovu odličnu suradnju sa župnicima od samog osnutka Istaknuo je i da je župa, zapravo, započela svoje djelovanje prije 85 započela u samostanskoj kapeli naših sestara dominikanki.
Za vrijeme homilije Učitelj se obratio nazočnima, na engleskom jeziku, a prevodio je fr. Domagoj. Ovo je Učiteljeva propovijed:
„Draga braćo i sestre, danas smo se okupili oko euharistijskoga stola, kako bismo zahvalili Gospodinu na svim njegovim dobročinstvima. Jedno od tih dobročinstava, odnosno Božjih blagoslova je i ova vaša zajednica vjernika, kao i vaš odnos s vašim župnikom i župnim vikarom Milanom Dančuom. Zahvaljujemo Gospodinu i na daru dominikanskoga zvanja, odnosno poziva i na mogućnosti da kroz naše zavjete odnosno obećanja propovijedamo i svjedočimo našu dominikansku pripadnost i poziv.“
Osvrnuvši se potom na netom pročitano evanđelje o slijepcu Bartmeju, Učitelj je podsjetio kako je slijepi prosjak molio Gospodina Isusa da mu udijeli dar da još jednom vidi.
„Isus je svjetlo ovoga svijeta, – nastavio je Učitelj. Isus je utjelovljena riječ koja nam omogućuje da vidimo istinu u ovome svijetu. Vjera je također jedan način gledanja. Na primjer kad uzimamo euharistiju, odnosno svetu pričest, s našim očima vidimo kruh, ali našim srcem vidimo nešto dublje, vidimo Isusa koji je prisutan. Danas, u našem svijetu u kojemu mi živimo, postoji sljepoća među mnogim ljudima.“ – rekao je Učitelj i potom podsjetio kako je Papa Franjo 2015. posjetio njegovou domovinu, Filipine. Tom je prigodom, na Sveučilištu sv. Tome, koje vode dominikanci, susreo tisuće mladih. „Tada je jedna mala djevojčica, koja se zvala Gizela, postavila Papi pitanje koje je bilo unaprijed pripravljeno. Ona je bila siroče, dijete sa ceste o kojoj je brigu vodila Crkva. Ona je postavila Papi pitanje, kako to da tolika djeca pate, a primaju tako malu pomoć, odnosno susretljivost od drugih ljudi. I nije mogla dovršiti to što je željela reći, jer je u jednom trenutku zaplakala. Sveti Otac je imao unaprijed pripravljen odgovor, budući da je imao i unaprijed pripravljena pitanja, no, u tom trenutku Papa je zatvorio taj svoj unaprijed pripravljen odgovor, obratio se svima nazočnima i rekao da im je ta djevojčica poslala jednu važnu poruku. Poruka je sljedeća: ponekad u našem životu možemo vidjeti neke stvari jasno tek onda kada su nam oči uplakane suzama. Suosjećanje liječi naše sljepilo.“
Učitelj Gerard je nadalje naglasio kako je važno da se svi mi liječimo od vlastitog sljepila. „Postoje trenuci – dodao je – kada vidimo našeg bližnjega, ali kao da ga i ne vidimo, odnosno, ne vidimo u njemu ili u njoj Božje stvorenje. Možda smo razočarani zbog nečega sa sestrom s kojom živimo i zbog toga nismo u tom trenutku u mogućnosti vidjeti sestru s kojom živimo, nego samo osobu koja nas je razočarala ili povrijedila. Kad se nešto tako dogodi mi u tom trenutku postajemo slijepi i poput Bartimeja, tražimo Isusa da izliječi naše sljepilo.
Biti poput Isusa, imati srce za drugoga, samo to može izliječiti naše sljepilo. Suze suosjećanja i ljubavi mogu izliječiti naše oči, naš vid. – zaključio je svoju propovijed Učitelj Gerard.
Učitelj sa sestrama u blagovaoni
Nakon euharistijskog stola slijedilo je obiteljsko i radosno, premda kratko, druženje u našoj blagovaonici.
Učitelj Gerard je zahvalio sestrama za podršku što je daju braći dominikancima, a napose što mole za njih. Izrazio je također zadovoljstvo što naša Kongregacija privlači mlade i ukazuje im kako mogu na različite načine svjedočiti Evanđelje ovome svijetu, odnosno propovijedati.
Potom se osvrnuo na Papino pismo Praedicator graziae, upućeno Učitelju reda povodom 800. obljetnice smrti sv. oca Dominika.
U tom je pismu Papa prvi put naveo sve ogranke dominikanske obitelji: braću, monahinje, apostolske sestre, dominikanski Treći red, svećeničko bratstvo, dominikansku mladež i u svim je tim ograncima prisutna karizma propovijedanja na različite načine, po uzoru na sv. Dominika. Spomenuo je također kako je ta karizma prožela i propovijedanje jedne žene, sv. Katarine Sijenske koja je bila dominikanska trećoredca. Zbog te je zauzete gorljivosti i ljubavi prema Crkvi proglašena naučiteljicom Crkve, isto tako i zaštitnicom Italije kao i cijele Europe. Papa nadalje podsjeća u tom pismu kako se može propovijedati i kroz djela ljubavi, kroz umjetnost, kroz zauzetost na socijalnom području za ljudska prava i na brojne druge načine. Za sve je to naveo brojne primjere dominikanskih svetaca. Propovjednička karizma sv. Dominika prepoznatljiva i u hrabrom naviještanju mnogih mučenika, koji su govorili i kada su šutjeli kao mučenici.
Učitelj Gerard je također naveo statistiku o brojčanom stanju u dominikanskome redu. Danas ima u svijetu 5.212 braće dominikanaca, 19.000 apostolskih sestara, 2.200 monahinja (klauzurnih sestara), 400 članova svećeničkih bratstava. Nedavno su dva člana tih svećeničkih bratstava postali kardinalima. Jedan od njih je Portugalac Tolentino Mendonsa, prefekt dikasterija za kulturu i odgoj u Vatikanu. Drugi kardinal je nadbiskup u Manili. Ima također 128.000 dominikanskih laičkih bratstava. Dominikansku obitelj čini također 389 blaženika i svetaca.
Na kraju se posebno osvrnuo na braću i sestre u Ukrajini i u Mianmaru (Burmi), koji mnogo trpe zbog ratnih strahota.
Predložio je potom kako bi bilo dobro kad bismo, poučeni iskustvom rata, napisali pismo ohrabrenja našoj braći. „Ako netko ima iskustvo Božjega milosrđa i nade koja je pomogla ljudima izaći iz ratne traume, bilo bi lijepo da to svjedočanstvo napišete i proslijedite drugima. Jer kršćansko pomirenje se ne sastoji samo u tome da se rukujemo sa neprijateljem ili s onima koji nas napadaju, nego u tome da se žrtvama vrati ljudsko dostojanstvo. To je najveći dar koji možemo dati sada u ovom trenutku, dakle, dar nade. To je moja molba!“
Priora s. Katarina je zahvalila Učitelju na posjeti, kao i na poticajnim riječima i uručila mu je
praktičan poklon što je on vrlo rado i zahvalno primio.
Na kraju je podijelio sestrama dominikanski blagoslov, koji se u samim počecima Reda podjeljivao braći i sestrama.
