Danas je blagdan Duhova, a čitamo dobro poznati tekst iz Ivanovog evanđelja. Toliko nam je poznat da nam se može dogoditi da ga ni ne čujemo. A njegova je poruka tako jednostavna, a toliko duboka. Poruka je to Božje blizine.
Izvještaj počinje s jednim priznanjem, priznanjem da su učenici bili u strahu. Bilo je to uvečer nakon Isusova uskrsnuća. Možemo razumjeti učenike. Tri su godine proveli s Isusom, gledali čudesa i znakove i sami su u svojim životima doživjeli korjenite promjene. A onda im je Isus na tako bolan način uzet iz života i oni su u strahu. U strahu za svoje živote.
Možemo razumjeti apostole jer shvaćamo situaciju u kojoj su se nalazili, ali i zbog toga što se i sami često nalazimo u sličnim situacijama. I mi smo u strahu jer gledajući na ovaj svijet i na zbivanja u njemu, ne možemo nego strepiti za svoju budućnost. Što će biti s nama, s našom djecom i mladima, što će biti s našom Zemljom, često se pitamo. Dovoljno je samo pogledati ili pročitati vijesti da nas to ispuni tjeskobom.
Isus dolazi učenicima koji su u strahu i pozdravlja ih s „Mir vama.“ Dva puta spominje „mir,“ kao da ih želi uvjeriti, utvrditi, reći im „Ja sam mir, ja ću vam dati mir, ne bojte se ničega i nikoga. Pobijedio sam smrt, Ja sam Gospodar života i smrti.“ Isus donosi mir, njegov riječ je riječ utjehe. On ne donosi nemir, strah, strepnju, sama njegova prisutnost ohrabruje. Sama njegova gesta dolaska, to što je prisutan, samo to je dovoljno da donese učenicima utjehu.
Ovaj izvještaj o ukazanju Uskrsnulog Isusa toliko je jednostavan da nam može promaknuti njegova poruka. Govori nam o Božjoj blizini u našim poteškoćama, u našim strahovima, u našim bolima. Isus nam je blizu kada patimo, kad smo u tjeskobi, u boli. Naš Bog je Bog koji ljubi svoje prijatelje, ohrabruje ih kada su slomljeni od života. Naš Bog se raduje s nama kada smo radosni i plače s nama kada smo žalosni. Kako je to u suprotnosti s onom ponekad prisutnom slikom Boga koji je dalek i nezainteresiran. Kad se dogode tragedije, kad se dogode velike patnje, kada nevini trpe, posebno djeca, pitamo se „gdje je Bog? Zar on ne vidi što se događa u svijetu? Ako vidi, zašto nešto ne učini?“ A ovo nam evanđelje pokazuje sliku Boga koji je uz svoj narod, sliku Boga koji donosi mir i radost.
Doista, Bog nam želi dati više nego možemo zamisliti, štoviše, dao nam je svoga Sina, dao nam je cijelog sebe. Bog nam se daje svakodnevno. Uz nas je kad trpimo, uz nas je u svim našim trenutcima. I konačno, poslao nam svoga Duha Svetoga da ostane s nama zauvijek. U svojoj beskrajnoj ljubavi pronašao je način da ostane s nama. Na posljednjoj večeri nam je po Isusu rekao: „Neću vas ostaviti kao siročad, doći ću k vama.“ Duh Sveti je Božja blizina u osobi. Molimo, dakle, Gospodina da i mi, poput apostola, budemo otvoreni za primanje Božjeg Duha, i konačno plodni dobrim djelima. Molimo za darove Duha Svetoga da bismo znali prepoznati Božje djelovanje u svojim životima. Molimo za milost pomirenja koju nam samo Bog može dati.
s. Barbara Bagudić OP
