Nakon očevidaca koji su sve gledali, nakon patnji koje su drugi priuštili, nakon snage koja se potrošila, nakon riječi koje su boljele, nakon udaraca koji ostavljaju tragove, rana koje krvare, nakon tame i potresa… nije sve gotovo!
Krist nije u grobu, tu su samo tragovi njegove muke, ručnik i platno koje je upijalo znoj i muku. Tragovi muke ostavljeni su u tami groba, iz kojega je Krist izišao. On nije ondje gdje su drugi mislili da je, gdje su ga tražili… On nije u tami i hladnoći kamena. On ne čeka u grobu.
On pokazuje Ljubav izvan groba. On, pobjednik nad zlom i smrću ispunja Pisma.
U uskrsnom jutru muka se preobražava u svjetlo i radost; patnja u snagu i pobjedu. U uskrsnom jutru Mariji Magdaleni, Šimunu Petru, Ivanu, tebi, meni, nanovo je, u potpunosti darovana Ljubav koju je Krist oprao u svojoj krvi i ubijelio ju u haljini nevinosti.
S praznoga groba Marija trči prenijeti radost učenicima. Učenici trče vidjeti Istinu, traže Istinu… Ljubav koju su izgubili u trenutcima slabosti žele čim prije svjedočiti. Petrov zadnji susret s Kristom nije sretno završio. Na Maslinskoj gori ranio je vojnika, ispred sudnice zatajio je Istinu. Boli ga noć u kojoj je blagi, opraštajući pogled Kristova oka ostao na njegovoj duši. Petar osjeća slobodu, trči Kristu jer mu želi biti blizu, jer mu vjeruje, jer shvaća što prije nije shvaćao. Petar živ ulazi u grob koji je mjesto smrti, a izlazi iz njega s radosnom spoznajom o Sinu Božjemu kojega je prije ulaska u Jeruzalem odvraćao od muke. Po toj muci raskinuli su se zastori koji su zaklanjali lice Spasitelja i Učitelja. I drugi učenik uđe u grob i vidje što i Petar, povjerova, on otkriva knjigu Pisma i shvaća o čemu je Krist govorio…
I nas Krist zove na uskrsnuće. Hoda našim stazama, govori našim jezikom, radi našim rukama, susreće nas u braći i sestrama, poziva nas na puninu života. On komunicira s Ocem i ostvaruje naše čežnje za vječnošću u kojoj ćemo s njim i za njega živjeti. On priprema mjesto za slavlje u dvoranama zajedništva i ljubavi. Neka naša srca budu spremna i otvorena da ga možemo prepoznati i kao vrtlara, i kao suputnika na svim putevima i kao onog koji nas hrani hranom dostatnom za vremenitost i vječnost.
s. Jaka Vuco OP
