Nije uvijek jednostavno razumjeti Isusove riječi ni prispodobe, niti je lako shvatiti Bibliju i događanja u njoj opisanih. Može nam se dogoditi da je vidimo kao zbirku zakona, naredaba, pravila, a svi smo već iskusili kako nas naredbe ni zabrane nimalo ne usrećuju.
Čovjeku se čini da mu ograničava slobodu, da ga brojnim pravilima i naredbama drži u podčinjenom stanju, u nekoj vrsti ropstva. Tako bijaše nekada, tako je i danas samo još naglašenije. Potvrđuje se to na ulicama, u knjigama, govorima, raznim organizacijama, filmovima i prikrivenom zalaganju za ovo i ono. Obično su za sve krivi Bog, taj tiranin, i Crkva , njegova predstavnica na Zemlji. Oni koji to ne prihvaćaju proglašavaju se zaostalima, ljudima Srednjega vijeka, nedoraslima vremenu u kojem žive. Danas je napredniji onaj koji viče da se dijete ubije jer je Majka gospodarica svoga tijela, nego li onaj tko se za taj život zauzima. U društvu bolje prolaze oni koji napuštaju sve što je do jučer bilo sveto kod njih, u njihovoj obitelji ili cijelom narodu, a prihvaćaju vrijednosti koje su cijele narode izbrisali sa zemlje.
Sirah tumači svojim suvremenicima, a njegovo tumačenje je i danas primjenjivo. „On je preda te stavio vatru i vodu: za čim hoćeš pruži ruku svoju. Pred čovjekom je život i smrt: što on više voli, to će mu se dati.“
Zakoni i uredbe su tu da urede odnose između Boga i čovjeka, između čovjeka i čovjeka. Pritiska nema, čovjek se sam opredjeljuje. O izboru ovise posljedice, ovisi čovjekova sreća i mir ili trajni nemir i strah, ovisi život ili smrt. Sloboda je Božji dar čovjeku i Bog mu je nikada ne ugrožava. Biblija nije knjiga zakona i odredaba, jer njena mudrost i dubina nadilaze obične zakone i zapovijedi.
Kad su Farizeji i Pismoznanci pitali Isusa: Učitelju, reci nam, koja je zapovijed najveća u Zakonu, očekivali su da će neku izdvojiti i svečano proglasiti najvećom. Tu bi oni trijumfirali. Imali bi prostora za nadmudrivanje i dokazivanje. Isusa nisu zanimale napisane definicije, on je otišao mnogo dublje: Najveća je zapovijed : Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. To je najveća i prva zapovijed. Druga, ovoj slična: Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.. O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon i Proroci. “Mt 22, 34 – 40.)
To je ta novost, na to se misli kad Isus izjavljuje : A ja vam kažem… Tamo gdje Duh Božji ima glavnu riječ, gdje ljubav upravlja srcima, mislima i djelima pojedinca i grupe, zakon nije potreban. Ne zapaža ga se, nije lanac ropstva. Kršenje zapovijedi je uvijek manjak ljubavi prema Bogu ili čovjeku. Tamo gdje ljubav upravlja našim postupcima zapovijed nema mjesta. Zakonu i odredbi oduzima oštricu, ublažava joj krutost jer više čovjek ne djeluje prema napisanom zakonu već po ljubavi za koju apostol Pavao kaže: Ljubav je strpljiva/ Ljubav je dobrostiva/ljubav ne zavidi/ ne hvasta se/ ne oholi se/ Nije nepristojna/ ne traži svoje/ ne razdražuje se/ zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi a raduje se istini. Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi…“ ( 1. Kor, 1-13 )
s. Katarina Maglica OP
