Kad Isus dođe na to mjesto, pogleda gore i reče mu: Zakeju, žurno siđi! Danas mi je proboraviti u tvojoj kući.
Isus dolazi, poziva na susret, čeka.
Poziva nas da siđemo s ‘visina’ na koje nas podižu naši grijesi, naše ljutnje kojima dajemo mnogo vremena u svojim srcima i razgovorima. Gospodin traži i po imenu poziva svakoga od nas, želeći nas spasiti od izgubljenosti u tami naših grijeha.
Pozna Gospodin naša srca, naše misli, riječi i djela, naše propuste te se i njima želi poslužiti, utkati ih u svoj plan spasenja za nas. Poručuje nam kako nije bitno što se događa oko nas, već da je važno ono što se događa u nama. Svaki pokret, svaki titraj naše duše Njemu je dragocjen.
Želio je vidjeti tko je to Isus, ali ne mogaše od mnoštva jer je bio niska stasa. Potrča naprijed, pope se na smokvu da Ga vidi jer je onuda imao proći.
Zakejevu znatiželju Isus je učinio plodonosnom za njegovo spasenje, i to po svojoj ljubavi, a ne po Zakejevoj snalažljivosti i okretnosti.
Zakej žurno siđe i primi Isusa sav radostan.
Poslušnost Isusu je putokaz svakom čovjeku u svakom vremenu. Poslušnost je rezultat traženja Boga i Njegove volje u svome životu.
Kristov poziv i naš odaziv su dva lica iste evanđeoske stvarnosti, izvanredna milosna prigoda koja jača zajedništvo.
Biti sav radostan! Tajna čiste radosti je traženje Boga, a ne samoga sebe.
Radost nisu otrcane riječi i geste podilaženja, samoprezentiranja i socijalo poželjnih obrazaca i scenarija.
Puni smo samih sebe. Ispraznimo se od sebe kako bi naš svakodnevni život postao nastavak Isusova života. Zakej je pronašao radost u poslušnosti Isusovom pozivu – žurno siđi!
A svi koji to vidješe stadoše mrmljati.
Osobe koje sebe smatraju pravednicima pa i osobe posvećenog života često nemaju duhovnu radost u sebi, stoga nisu niti mogu biti prenositelji, djelitelji radosti. Kada stranac, poznanik, netko bližnji uđe u proces cjeloživotnog obraćenja, umjesto da odišu radošću radi svoga brata i sestre, ‘gunđala’ izgovaraju riječi pune gorčine ili svoju poruku odašilju šutnjom koja odaje stav prezira i neprijateljstva prema tražiteljima Boga. Svi ti nezadovoljnici i mrmljala nisu niti svjesni osobne izgubljenosti u vrtlogu grijeha.
Premda su zasigurno već mnogo puta čuli riječi Evanđelja i tumačenja istih, ipak ih nisu razumjeli … trebalo se veseliti i radovati jer ovaj brat tvoj bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se… na nebu će biti veća radost zbog jednog obraćena grešnika, negoli zbog devedeset i devet pravednika kojima ne treba obraćenja….
Sv. Pavao nam govori da sve činimo bez mrmljanja. Mrmljanje i kritika, bilo da su otvoreno iskazani ili su tek začeti u duhu i srcu, pokazatelji su nevjere i oholosti.
Dobro je preispitati se radimo li na osobnom posvećenju i posvećenju svoje braće i sestara.
Jesmo li u službi Evanđelja ili se služimo Evanđeljem da pokažemo sami sebe?
s. Mirjam Peričić OP
