Božja riječ često upozorava da su naše misli i planovi često pogrešni i nisu u skladu s Božjom voljom i Božjim planovima. „Moje misli nisu vaše misli“ (Iz 55,8). „Gospodin poznaje namisli ljudske, one su isprazne“ (Ps 94,11). „A on se okrenu, pogleda svoje učenike pa zaprijeti Petru: “Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!” (Mk 8,33).

O takvom pogrešnom razmišljanju i planiranju govori današnje evanđelje. Dvojica braće pristupili su Isusu i traže njegovo posredovanje u podjeli nasljedstva. To nije bilo ništa neobično jer su rabini to činili. Međutim, Isus se ograđuje od toga jer želi reći da on nije zato došao. Briga za materijalno nije njegov prioritet. A ne bi trebao biti ni naš. To Isus pojašnjava u primjeru koji slijedi. Čovjek planira kako će zgrnuti svoja dobra i imati dovoljno za uživanje kroz mnoge godine. No, materijalno bogatstvo mu ne garantira život, ni ovaj zemaljski a još manje vječni. Bogatstvo nije izvor života. Sve što je stekao neće moći ponijeti sa sobom u vječnost i materijalno bogatstvo mu neće osigurati ulazak u kraljevstvo nebesko.

Knjiga Propovjednikova govori o ispraznosti svega, o čovjekovoj vrtnji u krug, o našem ljudskom stanju u kojem se nalazimo. I sve je ispraznost bez Boga. Zato antifona psalma upućuje na Gospodina koji je naše okrilje. Psalmist moli mudro srce da znamo prepoznati kako je sve u Božjim rukama, kako je sve Njegov dar. Sav naš posao i uspjeh ovisi o Bogu, i ako Njemu s pozdanjem prepustimo djelo svojih ruku, radovat ćemo se i klicati. Jer, što uopće imamo a da nismo primili, a da nije Njegov dar. Zborna molitva prethodne nedjelje može nam poslužiti kako uskladiti zemaljska i nebeska dobra: Umnoži nad nama svoje milosrđe da se po tvom promislu i vodstvu tako služimo zemaljskim dobrima te srcem prionemo za nebeska.

Sveti Pavao u odlomku iz Poslanice Kološanima uzdiže naša srca prema uskrslom Kristu, prema onom neprolaznom što je i cilj našega života. Ljudi su oduvijek bili u napasti zgrtati dobra i uzdati se u ono što imaju. Danas je ta napast još jača, jer su ponude još brojnije. Čovjek je zabrinut za svoj život jer su ta dobra tako nesigurna, svaki čas nešto ih može ugroziti. Za onim gore treba težiti, ne za zemaljskim. Treba umrijeti stari čovjek i s njime sve negativne strasti jer su one postale idol kojemu se klanjamo. Oslobođeni pretjerane brige za zemaljsko moći ćemo stjecati bogatstvo u Bogu, koji je naš cilj i naš smiraj za kojim teži ljudsko srce.

s. Blaženka Rudić OP

Preporučamo