Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje. (Ps 104. 30.)
Otac, Sin i Duh Sveti jedno su, savršeno jedinstvo u svemu. Isus svojima obećava da će im Otac Nebeski poslati Duha Svetoga kako bi po ljudima nastavio Isusovo djelo u svijetu. Isus dobro poznaje svoje sljedbenike, one koji su ga tada u stopu pratili , ali i nas koji ga danas pokušavamo slijediti. Slabi smo, prevrtljivi, koristoljubivi, lako se dademo zavesti krivim naucima, nezahvalni smo, slabe vjere i nade. Treba netko tko će nas poučiti, opominjati, jačati, tješiti, razbistriti um, prenijeti nas iz materijalnoga u sferu duha, ujediniti nas, rasplamsati ljubav.
Duh Sveti dolazi u pomoć sa svojih sedam darova: mudrošću, razumom, savjetom, jakošću, znanjem, pobožnošću i strahom Božjim. Dijeli ih komu hoće i kad hoće, daje ih onima koji za njih mole i rado ih primaju i primjenjuju u svom životu i djelovanju. Duh Sveti nas čini sinovima i kćerima Božjim, a međusobno braćom i sestrama. Taj Duh mijenja srce čovječje i pogled ljudski, a međusobne odnose pročišćava. Plodovi Duha su vidljivi Božjem i ljudskom pogledu, jer pojedince i zajednice vode k savršenstvu, čine ih kristolikim, Isusu sličnima.
Sveti Pavao nabraja dvanaest plodova Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, velikodušnost, uslužnost, dobrotu, krotkost, vjernost, blagost, uzdržljivost, čistoću. (usp. Gal 22-23) Kako je ugodno živjeti s ljudima koji ove kreposti posjeduju! Kroz njih djeluje Duh Božji, duh životvorni, duh zajedništva i ljubavi. Čovjek današnjice bježi od Duha Božjega, boji se promjene vlastitog života, postupaka i uvjerenja, boji se da će na svijetu ostati sam i neshvaćen od suputnika i svojih bližnjih. Kako se vara! Ta Duh Božji je izvor i snaga zajedništva i povezanosti. Što je čovjek bliže Bogu, bliskiji je s ljudima oko sebe, bolje ih razumije i prihvaća. Darovi Duha i obećanja čovjeku zasluženi posluhom, mukom, znojem i krvlju Kristovom imaju neizmjernu vrijednost, snagu i životnost u životima pojedinaca i zajednica.
Tamo gdje Duha Božjega nema ljudska mudrost, sposobnost i kreativnost mogu čuda činiti, ali do jedne granice. Kad čovjek sebe postavi na mjesto Boga sve što je svojim silama i pameću stvorio, ruši se i urušava, još gore poklopit će i samog čovjeka. Kula Babilonska je bila čudo vremena i ponos graditelja, ali nije opstala. Nestalo je jedinstvo među graditeljima. Propisi i zakoni su u takvim situacijama nedostatni, hladni, smrzavaju srce i dušu. Ljubav je vatra koja grije, povezuje, unosi život u sve čega se čovjek dotakne. Duh Božji uvodi čovjeka u Istinu, ne pojmovnu već vodi do osobe. Isus je Put, Istina i Život. On nam je dao primjer življenja, osjećanja i vrednovanja. Duh koji učvršćuje jedinstvo između Oca i djece, duh je ljubavi, razumijevanja i sloge.
Za taj Duh molimo, u njega se obucimo i dopustimo mu da u nama djeluje, da nas mijenja, povezuje i usmjerava. Bez Božjeg Duha u nama, ostajemo slabi, ograničeni, nepouzdani mali ljudi koji žive u strahu od drugih ljudi i događanja oko nas, u strahu od prirode i ljudskih dostignuća koji se lako okrenu protiv čovjeka svoga stvaraoca. Sve što se oko nas događa potvrđuje taj stav. Ljudi stvaraju a onda uništavaju kako bi pokazali svoju moć. Ubijaju ljude i gradove, uništavaju sve čega se dotaknu. Stoljećima se stvara a onda se sve potkopa u kratko vrijeme, okrene se protiv života , protiv Boga i prirode. Ne može čovjek zauzeti Božje mjesto a da mu se to ne osveti. Samo s Božjom pomoću gradimo i rastemo, sve drugo je kratkog vijeka i loših posljedica.
s. Katarina Maglica OP
