Zamislite grupicu djece gdje se oko Isusa guraju. Nasmijana, znatiželjna, puna povjerenja, obuzeta radošću jer ga prijateljem smatraju, mogu ga dotaknuti, na njega se nasloniti, zaroniti u njegov pogled. A sve to nekako spontano, radosno, puno očekivanja. I Isus se njima i s njima raduje. Treba ih, uživa u njihovoj blizini, pogledima punim povjerenja i spontanosti. Vrijeme im ništa ne predstavlja. Dovoljni su jedni drugima. Prava idila!
Djeca obećavaju puno. Tajna su očima čovjeka. Još neiskvareni, neopterećeni. Tim pogledom u kojem im se srce zrcali promatraju sve oko sebe i sve spontano prihvaćaju. Nije uzalud rečeno: Svijet je onakav kakvim pogledom ga promatraš. Ako ti je duša lijepa i čista, odražava se u svijetu oko tebe. Ta slika ti se vraća. Ako ti je srce dobro, dobrota se prelijeva na sve oko tebe i tu ljepotu tvoje biće percipira u svijetu. Isus voli tu iskrenost i nepatvorenost djetinje duše, voli njihovu radost i opuštenost, povjerenje, djetinju ljubav koju svima poklanjaju, ne dijeleći i ne vrednujući osobe prema vrijednostima ovoga svijeta. Isus se raduje susretu s djecom. Biti okružen njima znači biti okružen životom u usponu, u rastu.
A On, Isus uvijek je borac za život. Dariva ga, vraća u život, daje mu smisao, uskrisuje na život. Nije ljubitelj patnje, bolesti, grešnosti, izgubljenosti, nejasnoća, opsjednutosti. Zato uvijek, svima koji su na rubu vraća život i životnost.
U svojim nagovorima često koristi sliku djeteta i njegove kvalitete kako bi objasnio Kraljevstvo Nebesko.“ Ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, ne nećete ući u Kraljevstvo nebesko ( Mt 18, 4); Pustite dječicu i ne priječite ih k meni jer je takvih Kraljevstvo nebesko!“ ( Mt 19, 13-15) Djeca umiju davati i sposobni su primati. Vjeruju bez puno pitanja i sumnji i sve primaju iz Božje ruke i na svemu su zahvalni. Ne iznenađuje ih ni uspjeh ni gubitak. Taj život, ta otvorenost i povjerenje koje struji između Isusa i djece, trebali bi krasiti i odnose među ljudskim rodom i Ocem nebeskim, jer je to zalog uspješnog djelovanja u svijetu i radu na proširenju i učvršćivanju Kraljevstva Božjega na zemlji. Otac od djece traži malo a puno daje. Izmjena darova ljubavi, dobrote i dobrohotnosti rađaju radošću, mirom, učvršćuju dobrotu i ljubav jačaju. Malo čovjeku treba, a ni to malo često ne uspije dostići jer traži na krivom mjestu . Život mu najprije nudi vrijednosti koje ga ne ispunjavaju, koje ruše njegov mir i sigurnost. Današnji čovjek nije naučio da sve što mu je potrebno ima njegov Otac i spreman mu je dati sve što ga zamoli.
s. Katarina Maglica OP
