U samostanu bl. Ozane Kotorske, u Zagrebu, predstavljena je, u subotu 4. rujna 2021. zbirka pjesama s. Jasne Matić, naslovljena Harfe ljubavi. Kad god se „rodi“ koja nova knjiga, to je doprinos duhovnom bogatstvu naroda, zajednice i osobe. A duhovnoga blaga nikada dosta! S. Jasna je dugo skupljala to blago svoje duše i prenijela na papir, što je pretvoreno u zbirku koja je napokon ugledala svjetlo dana. Time je dopustila da se i drugi obogate poticajnim štivom, razmišljanjem i meditacijom. Već sam naslov zbirke, Harfe ljubavi, daje naslutiti čime su pjesme prožete kad ih prati milozvučno glazbalo, harfa. Knjigu je uredila i pogovor napisala Marija Lučić. Nakladnik je Biakova d.o.o., za tisak je pripremio Nediljko Bekavac Basić, a koricu je oblikovao Božidar Bekavac Basić. Vođeni svetom znatiželjom sudionici su ovom prigodom željeli saznati kako je s. Jasna uspjela dijalogizirati nutarnjim porivom duše s Bogom, s prirodom i s običnim stvarima. O tome su govorili predstavljači: s. Katarina Maglica, s. Ana Begić i u ime nakladnika g. Ivan Bekavac Basić. Sadržaj knjige precizirala je, u pogovoru, Marija Lučić, koja je prepoznala pjesničku dušu s. Jasne, poticala je i hrabrila da piše. Između ostaloga, u pogovoru je stoji: „Jasna nam donosi jednu bogatu simfoniju suzvučja i raznolikost novih duhovnih vidika koje slika riječima. Pejsaži i opisi puni su zvukova i melodije. U njezinom pjesničkom izrazu zastupljene su istovremeno sve umjetnosti…“
Poneke od tih pjesama krasnoslovila je na promociji gđa. Marina Matošević.
Glazbeni obol na promociji dala je novonastala klapa Blažena Ozana, koju vodi prof. maestro Vinko Karmelić.
Na početku je nazočne pozdravila s. Jaka Vuco, vrhovna poglavarica sestara dominikanki. Ona je između ostaloga rekla: “Pjesme koje večeras predstavljamo javnosti su pjesme proizišle iz srca i duše s. Jasne, dominikanke, koja u svojoj dubini želi biti i ostati skromna, jednostavna, tiha, skrivena… takva pripadati Bogu i darivati se svakom čovjeku.“
Č. majka je zahvalila s. Jasni za otvorenost kojom je pristupila odluci o tiskanju knjige. Zahvalila je i g. Mariji Lučić, g. Ivanu Bekavcu Basiću koji je u „sinergiji dogovora sve uklopio i ostvario brzinom koja je obilježje vremena u kojem živimo.“
Priora s. Katarina Maglica dala je iscrpnu sliku zbirci pjesama, napomenuvši da je „Svaka pjesma istrgnuta iz autoričinog bića i najjasnije govori o njoj samoj, njenom doživljaju svijeta. Svaka nova pjesma je dio mozaika čiju cjelinu ne smijemo vrednovati po komadiću obojenog stakla. Tek kad cjelinu pustimo da nam se otkrije, da poteče kao rijeka satkana od riječi i rečenica, zvukova, boja, motiva i niza pjesničkih figura možda ćemo dotaknuti nutrinu autorice. Shvaćanje života jednog pjesnika, pronađeni odgovori na bezbrojna životna pitanja, događanja i stanja, dragocjeni su i čitatelju. Vodi nas kroz vlastite emocije. Pogađa u bit čitateljevih osjećaja i iskustava i potiče na razmišljanje. Naša autorica ima bezbroj pitanja : zašto, kako, tko, kada, …“ s. Katarina je, analizirajući pjesmu ‘ Tko sam’ primijetila kako ta pjesma „nema potpunu interpunkciju. Izostavljene su točke što bi moglo značiti da nam misao prepušta na dorađivanje. Upitnici su joj nepotrebni jer odgovor i ne očekuje. Pitanja bez upitnika postavljena su čitatelju i autorici. Misli joj se u toj pjesmi, kao i u brojnim drugima, nižu jedna za drugom, dodirne lagano mnoge motive, a onda ide naprijed baš kao u romanu toka svijesti. Ništa ne ograničava, dopušta da se nižu i misli i pitanja i zaključci. Koristi se neuobičajenim sintagmama kao što su: Komadić vremena što teče / čučim iza zatvorenih očiju nade / barikade zamršenih zavežljaja / na potiljak dana naslonjena / …Vidimo da autorica koristi inverzije i epitete koje ne očekujemo uz ponuđene imenice. Sve joj to pomaže osvijetliti sliku lirskog subjekta … Ponuđene pjesme u ovoj zbirci po načinu izražavanja mogu pripadati raznim književnim razdobljima. Po sadržaju su duhovno religiozne i pejzažne. Filozofija života, ali onakvog kakvog ga autorica shvaća vidljiva je u većini njenih misaonih pjesama. Razmišlja o svemu što je dotiče: o prolaznosti i nestalnosti; o tuzi i patnji; o zaboravljenosti i nemirima; o ranjenosti i nadi; o tišini i miru, o prijateljstvu i ljubavi; o vremenu i vječnosti. Ne dosađuje čitatelju dugim izlaganjem, već pjesnički koncizno izražava svoje misli i stavove, one usvojene i one koje zajedno s čitateljima još uvijek traži. … Mogu kazati da mi je drago što je sestra Jasna na neki način bila prisiljena odobriti izdavanje ove zbirke pjesama, jer nam darovi i talenti nisu darovani kako bismo ih zakopali, već smo pozvani s njima raditi da bismo sebe ostvarili a druge obradovali i obogatili.“ – završila je s. Katarina svoje izlaganje o pjesmama s. Jasne.
O zbirci je, s teološkog gledišta, govorila s. Ana Begić. Ona se posebno osvrnula na pjesme koje dijalogiziraju sa Svetim, kao što su: U tišini kapelice, Galilejac, Obješeni Krist i druge. U svemu tome autorica jasno pokazuje kome je povjerovala, kome je predala sebe, svoje snove, svoje radosti i patnje. „Pjesme s. Jasne ispunjene su predanjem Bogu, sve je protkano Njegovim božanskim duhom iz kojega izranja tišina, mir, molitva. Sva ova tri elementa bitni su za život svakoga čovjeka, ne samo za osobe posvećene Bogu. Čovjek koji ne zna osluškivati tišinu, diviti se stvorenome teško da može dokučiti ono što je lijepo i beskonačno. Autorica u pjesmi naslovljenoj U tišini kapelice grli tišinu koja ju osvaja i omogućava da sve ono proteklog dana ostavi u prošlosti, što me podsjeća na riječi svetog Mateja kada kaže: Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. Ne budite, dakle, zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova.” (Mt 6,24-34).
U pjesmi Obješeni Krist Autorica govori o Kristovoj patnji koja okrvavi svemir s križa, što nam stvara dojam težine, trpljenja, gorčine i mučnine. No glavna okosnica jest da je Kristova krv s križa posvetila čitav svemir do vječnosti i na taj način posvećuje se i svaka naša patnja koja dobiva smisao u patnji Svevišnjega. Patnju možemo prihvatiti samo zato jer ćemo u njoj naći Isusa Krista, koji će je razoriti ili nam dati snagu da je strpljivo nosimo. …
I treća pjesma koju sam odabrala, – nastavila je s. Ana – nosi naslov Galilejac. Ova pjesma nam jednostavno daje mogućnost da nas prenese blizu Svevišnjega koji stoji na obali Galileje, udiše prostor i stapa molitvu, kako stoji u pjesmi. Oči Krista motre sve stvoreno u skladnosti od Oca, a u njima se ogledaju plava nebesa. Pjesma je živopisna i čitatelj može osjetiti ljepotu kamena, lahor vjetra, plavetnilo neba. Interesantan je taj Kristov pogled u nebo u kojem se iščitava njegovo plavetnilo, kao da nam priziva u pamet onu Svetopisamsku: ‘Galilejci što stojite i gledate u nebo?…“ (usp. Dj 1, 11) – rekla je s. Ana te zaključila da nije lako analizirati pjesme pojedinog autora jer nama su nepoznate okolnosti, trenuci i životni događaji kada su one nastajale. Ali ipak se dade iščitati poruka s. Jasne „da križ nije besmislen ako nas otvara žrtvi i ljubavi koja nas u konačnici oslobađa.“
O knjizi je govorio u ime nakladnika g. Ivan Bekavac Basić. On je u svom izlaganju govorio o nastanku rukopisa, o opremi knjige i naslovu, zatim o izboru nekoliko pjesama za čitanje i analizu. Istaknuo je da se „Izdavačka kuća Biakova pobrinula za oblikovanje korica uz prijedlog sestre Jasne. Ona je željela da zbirka bude posvećena sv. Dominiku, utemeljitelju reda dominikanaca i dominikanki o njegovoj 800-toj obljetnici rođenja za Nebo, te također 800-toj obljetnici dolaska dominikanaca na hrvatsko tlo. I to je u zbirci prva pjesma – posvetna pjesma. … Sadržaj pjesama je raznolik i obuhvaća pjesme dječjeg i mladenačkog ushita, kao i pjesme odrastanja i osobe u zrelim godinama. Sve su pjesme prožete vjerom i odanošću Bogu i iskazuju udivljenje ljudske osobe – ovdje žene, pred Božjom dobrotom.“ Na koncu je g. Bekavac Basić zaključio kako je s. Jasna svojim pjesmama „obogatila hrvatsku umjetničku riječ i da je unijela novog daha u poeziju koju pišu kršćani. Svojim pjesmama nije dala do znanja čitateljima da spada u „sektu“ kršćanskih pjesnikinja, nego da njezine pjesme obogaćuju hrvatsku poeziju općenito iz koje isijava život obogaćen kršćanskim, katoličkim življenjem koji je pun veselja i tuge, pun svakodnevnih egzistencijalnih problema i s kojima se nosi ne sladunjavo već odvažno oslonjena na Riječ za koju Ivan Evanđelist reče: U početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše kod Boga, i Riječ bijaše Bog. (Iv 1,1)“
Na koncu se nazočnima obratila i autorica, pjesnikinja s. Jasna, koja je zahvalila Bogu i svima onima koji su pomogli pri nastajanju, uređenju i tiskanju ove zbirke.
s. Slavka Sente
