U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa“ (Iv 1, 1-3).

Čitavi svemir i sva nebeska prostranstva postadoše po snazi riječi. A onda i sama „Riječ tijelom postade i nastani se među nama“ (Iv 1, 14). Došla je bez pratnje svjetovnih parada i slave.  Došla je iz  čežnje da posije svoje sjeme u srcima ljudi, da progovori svakome srcu. Penjala se na brda, gore i odande govorila. Vikala. Opominjala. Govorila je i poučavala u hramovima pružajući nadu i ohrabrenje. Bila je kušana u pustinji, ali nije se smela. Ozdravljala je, izgonila zlo pa i utišala olujno more.

Sva sila i snaga prebivahu u toj utjelovljenoj Riječi jer Onaj koji prebiva na nebu, sišao je na zemlju i postao čovjekom kako bi uklonio prepreke i smanjio udaljenosti. Sišao je na zemlju kako bi nam objavio da Bog nije daleko. Govorio je o zemaljskome i nebeskome, o ljudskome i božanskome s izričitim autoritetom i ljudi su se oduševili Njegovom naukom. Njegovi potezi, iako ljubazni i nježni, ukazivali su na autoritet koji je izazivao poštovanje i strahopoštovanje. Na Njegovu zapovijed bolest bi napuštala patnika. Mrtvi su čuli Njegov glas i oživljavali, žalosni su se radovali, a umorni nalazili odmor u Njegovoj ljubavi punoj sućuti.

Hromi, slijepi, uzeti, gubavi i oni koji su bili mučeni raznovrsnim bolestima dolazili su k Njemu i ozdravljali.

I svi su bili složni u jednome – Njegova riječ bijaše puna moći. Pa i samo Nebo je pratilo Njegove zahtjeve silnim manifestacijama.

K svojima je došao, ali ga nisu primili. Iako su gledali sva Njegova djela i divili se Njegovoj mudrosti oni su i dalje sanjali i čekali „Lava iz plemena Judina“ da ih uzdigne i vlada svijetom. Ne prepoznaše Ga u liku skromnog Učitelja iz Galileje, mada ih i proroci upozoravahu na Njega. A On tih i skroman mirno prođe poganskim krajem i tamo nađe tek onog nesretnika gluhog i njemog. Dotaknu se njegovih ustiju i ušiju pa mu sa svom snagom svoje riječi zapovijedi: „Effata!“ – „Otvori se!“. I ovaj ozdravi! Ozdravi da zdrav može čuti Božju riječ i vidjeti Božja djela te ispovijedati svoju vjeru u Onoga kojega oni ne prepoznaše i ne primiše.

I on, bolestan, ozdravi. A oni, misleći da su zdravi, nastaviše dalje sanjati.

Gospodine Isuse, na Tvoju riječ neka se otvori sve blago i dobro koje je Bog stvorio. Neka se otvore brane nebeske milosti koje daju sve dostojanstvo posinjenog djeteta Božjega. „Jer, kome od anđela reče ikad: “Ti si Sin moj, ja te danas rodih”? I opet: “Ja ću mu biti Otac, i on će meni biti Sin?“

Effata! Otvori se!

s. Natalija Cindrić, OP

Preporučamo