Današnje Evanđelje pred nas stavlja još jedno Isusovo čudo. Isus je na gori. Ima na raspolaganju pet kruhova i dvije ribe. Iako unaprijed zna što će učiniti želi iskušati svoje učenike. Htio je čuti njihovo mišljenje i vidjeti njihov stav. Zato se i obraća Filipu pitajući ga gdje se može kupiti kruha za toliko mnoštvo.
Svetopisamski tekst prepun je simbolike, pa kao da nas i sam evanđelist izaziva da čitamo između redaka.
Naime, učenici su vidjeli veliku potrebu i usredotočili se na svoja oskudna sredstva. Suočeni sa vlastitom nemoći osjećaju silan strah pred onom silnom svjetinom. Isus je, također, vidio gladno mnoštvo i potrebe ljudi ali na to gleda drugačije od svojih učenika. Na postavljeno pitanje Filip odgovara pritužbom kako novac s kojim raspolažu nije dovoljan da bi se kupilo kruha za sve ono mnoštvo. Pridružuje mu se i Andrija koji pokazuje dječaka s pet ječmenih kruhova i dvije ribice, ali i to je premalo.
Ovaj prizor nam objavljuje kakva osoba Bog jest. Isus objavljuje Božje obilje. Stavlja naglasak na siromašne i potrebite, a ne na bogate. To potvrđuje svojim zahtjevom upućenom učenicima da podijele i ono malo što imaju: „Dajte im vi jesti.“ I to malo Isusu je dovoljno za nasititi glad mnoštva. On ispred sebe zapravo vidi tisuće svojih izgubljenih sinova, svoje djece. Pred sobom ima tisuće ljudi koje mora duhovno oživjeti. Oni još nisu primili kruh koji im se nudi. Oni još nisu povjerovali da je Isus Krist.
Sljedeći prizor nitko nije očekivao. Muškarci, žene i djeca sjede na travi, bezbrižno blagujući kruh i riba koliko žele. I kao da to nije dovoljno čudesno, od preostalih ulomaka nakupilo se je 12 košarica. Ovime evanđelist naglašava Isusovu predivnu narav. Isus surađuje s nekolicinom ljudi da nahrani mnoštvo. Svojim djelovanjem otkriva kako se Bog odnosi prema nama: on nas krijepi, brižan je, darežljiv i vodi brigu o svim našim potrebama. Puno je simbolike u ovom što smo čuli.
„Čovjek je putnik u vječnost, život putovanje kroz pustinju bez kruha u torbi. Čovjek je gladan – svi smo gladni. Mnogi kruha, svi Boga: Božje riječi i Božjega kruha. Isus nam je darovao božansku hranu. Čudo s kruhom nije prošlost. Ovo je slika i primjer što on na još čudesniji način čini svaki dan kada slavimo presvetu Euharistiju.“ Ne zaboravimo: već skoro dvije tisuće godina događa se čudo s kruhom na našim oltarima: pretvara ga u kruh svoga tijela. On je hrana koja može zadovoljiti sve naše potrebe i obdariti nas vječnošću, vječnošću za koju smo stvoreni, vječnošću koja nam je obećana i od koje nas nitko i ništa ne može rastaviti jer ona daje smisao našem postojanju.
Neki će se možda zapitati: „A što je s onim preostalim ulomcima?“ E, pa u Božjim očima nešto što je ulomak postaje nešto što vrijedi. Neizmjerno vrijedi! Možda ponekad slabi i bijedni… nije važno. Važno je da ostanemo u košaricama. Važno je da ostanemo u zajedništvu s Isusom, u zajedništvu jedni s drugima. Važno je da onih pet kruhova i dvije ribe koje imamo spremno položimo u Isusove ruke. Njemu je to sasvim dovoljno da vrati smisao našem životu, životima onih kojima nas šalje, jer u Njegovim rukama sve postaje obilato. Preobilato.
s. Natalija Cindrić, OP
