Zašto tolika pogubljenost oko nas? Zašto depresije? Zašto toliki strah ? Zašto lutamo kao ovce bez pastira?
Ili Gospodinu ne vjerujemo, ili nam je vjera manja od zrna gorušice? Svaki nas redak Svetog Pisma uvjerava da imamo Dobrog Oca, da je s nama Dobri Pastir, da nam je sve osigurano ovdje i u vječnosti. Svemu smo poučeni, Gospodin Isus nam je dao primjer, a mi :
Slušamo i ne čujemo
Gledamo i ne vidimo
Dotičemo i ne vjerujemo.
Dobri pastir je prošao putovima zemaljskim, susreo se s ljudskom bijedom i nestalnošću, s ljudskom patnjom i križem, s čovjekom koji danas viče HOSANA, a već sutra uzvikuje RASPNI GA!
On je došao upravo radi takvog čovjeka, radi mene ovakvom kakva sam. Budi uvjeren: i radi tebe! Ne dijeli ljude ni po kakvim ljudskim kriterijima, voli svakog čovjeka, radi svakog je prolio svoju krv, svakoga je došao spasiti. On je taj Dobri Pastir. Tisuću razloga je da ga slijedimo i da ga prepoznajemo u svemu: u njegovoj riječi i djelu, u pogledu onih oko nas što zajedno s nama pokušavaju uhvatiti korak s njim.
Mi smo danas dobri pastiri, a već sutra smo najamnici i nije nam do onih oko nas. Bježimo i ostavljamo zajednicu, obitelj, prijatelje, a još spremniji, neprijatelje da se sami bore s vucima grabežljivcima. Nisu to oni planinski vukovi, to su oni koji oko nas hodaju u ovčjem runu, pa nas lako navode na sve što nam zajednicu razara, što zajedništvo trga, što čovjeka ostavlja samog i osamljenog na putu s mobitelom u ruci, s hrpom novca u džepu, ili barem obećanjem da će ga uskoro steći, s lažnim ugledom kojeg stiče prokazujući i umanjujući ugled drugih.
Znamo ponekad biti dobri pastiri svojim suputnicima, ali često ih pokušavamo prestići umanjujući njihovo dostojanstvo, kradući njihovu sigurnost, usmjeravajući ih krivim putovima. A Isus? On se nikada ne pokazuje najamnikom, ne prepušta olako svoje stado vucima. Ta pastir nam je! Njegov Otac je i naš Otac. Ljube nas neizmjerljivom ljubavlju. Koje li sigurnosti u ovim nesigurnim vremenima!
Okrenimo svoj pogled prema njemu, naslonimo svoje uho na njegovu riječ, slijedimo njegov primjer i sigurno ćemo koracati ovom zemljom. „Djeca se Božja zovemo i jesmo“, otkriva nam Ivan evanđelist. Poklonimo se u svom srcu ovom otajstvu i zaboravimo pastire najamnike, ne slijedimo njihov zamamljujući glas koji potkopava sve što čovjeka uzdiže na dostojanstvo djeteta Božjeg.
s. Katarina Maglica OP
