Fatamorgana je u geofizici optička pojava u Zemljinoj atmosferi u kojoj se pričinja da se u daljini vide određeni predjeli i predmeti, a oni uistinu nisu tu prisutni. Može susresti samo u određenim geografskim dijelovima Zemlje, a najviše na morima i oceanima. Ipak, čini se da u našim životima ima puno fatamorgane koju ne imenujemo tako. Često nam se pričinjaju neke stvari koje nisu takve kakve izgledaju. Isto možemo reći i za osobe, situacije odnosno događaje. Žurimo kroz život plivajući po površini te se bojimo zaroniti na dah. Mislimo li da će nas voda udaviti? Na površini je ipak ljepše. Kontroliramo svoje plivanje, imamo jasan pogled, ne dozvoljavamo da nas nešto dotakne, u daljini vidimo prekrasne predmete i obrise (koji i nisu prisutni već su plod naše mašte). Kako s odnosima, stvarima, situacijama tako i s Trojedinim Bogom – Ocem, Sinom i Duhom. Zaronimo li na dah hoćemo li susresti neke vrste koje nismo prije susreli? Hoćemo li se naći u situaciji u kojoj nismo bili prije? Da. Ali upravo to od nas Bog i traži. Da budemo konkretni.
Dug je to proces. Oni ga vidješe i dalje bijahu preplašeni. Mislili su da je duh. A gle njega – pravo tijelo, s ranama, jede s njima, priča s njima. Mislimo li da je to razdoblje završilo? Ne. Isus nam jasno govori da je on takav i dalje prisutan – konkretan. I to upravo traži od nas. Da ga takvim promatramo, da uskrsnuće ne gledamo apstraktno (plivajući po površini svoga života, zadovoljavajući se mrvicama) već konkretno, životno jer to je naša budućnost, to je smisao našeg života – prazan grob koji govori da nije gotovo i da smrt ima svoj smisao. A mi, kao apostoli, u sumnji i strahu svakodnevnice. Ali ne treba tako biti. Otvorio nam je pamet da razumijemo Riječ, darovao nam je Duha da zaronimo na dah i prepustimo se ljepoti dubina koje skrivaju pravi život, tihi, novu dimenziju koja zahtjeva jakost ali koja daje preglednost i bogatstvo života.
Fatamorgana – zanimljiva naravna pojava. Tvorac svega – Uskrsli – darovao nam je i tu igru prirode. Za one koji znaju da je to samo privid u daljini – donosi divljenje Uskrslome i okretanje konkretnosti vjerničkog odnosno kršćanskog života. Za one koji misle da je u daljini uistinu brod ili više brodova, a ne shvaćaju da je to igra svjetlosti – donosi plivanje po površini, strah i sumnju, vlastitu kontrolu nad životom koja i nije kontrola nego ludost! A trebalo je samo pustiti i dotaknuti Živoga.
s. Manes Puškarić OP
