Ponekad se traži, a ne nalazi. Ponekad opet, dogodi se da se nađe i bez traženja. A ponekad se tako uporno gleda u ono čega nema, a želi se naći, da se posve izgubi i ne vidi nešto veće i bolje što čeka da se dade.
Dogodilo se tako da su tražili, mnogi i na mnoge načine, ali na posve krivom mjestu, kao pogledom u mraku, dok je dar koji im bijaše pripravan svijetlio i od sunca žarče, ali njihovim zatvorenim očima nevidljiv. Neki su opet tražili nešto posve drugo, izgubljeni sebi (možda zbog ne-imanja), drugima smiješni (jer oni su prije već pronašli).
Dogodilo se, dakle, tako da su tražili. Primjerice, ona koja je s ostalima u ranu zoru do groba stigla pa tražila tijelo umjesto Njega. (Smrt je očekivala naći, ne Život.) A onda je ugledala što nije ni znala da traži i možda pomislila kako li je uopće mogla sumnjati.
Neki su, opet, tražili da vide i povrh onoga što drugi vide i govore. Primjerice, on koji nije vjerovao njima okupljenima uvečer tog istog prvog dana u tjednu. Ne, on je znao što traži i kako mora izgledati kad se nađe. (Otvorenih je očiju bio slijep.) A onda je ugledao (jer ga je prisilio da ugleda, jer bi mu drugačije promaklo) i možda isto kao i ona pomislio kako li je uopće mogao sumnjati.
Ponekad se traži, a ne nalazi. A ponekad se cijelim bićem traži nešto posve drugo od onoga što čeka da se dade. Pa kad se napokon otvore oči, zastane se na trenutak u tišini. Jer, što da se kaže? Samo se bez riječi udahne trenutak punine, kad pronađe se i drugog i sebe i Njega.
s. Jana Dražić OP
