Četiri sestre vodile razgovor za stolom o jabuci koju je jedna od njih trenutak prije prepolovila i zagrizla jedan mali, odrezani komadić te uskliknula: ”Uhhh! Kakva je iznutra! Izvana lijepa, a iznutra nikakva okusa.” Druga je dobacila: ”Kao i ljudi. Izvana mogu ostavljati dojam uređenosti i ljepote, a izvana…” Preostale dvije su se složile s tvrdnjom. Dotična je ionako iz iskustva najbolje osjetila tu tvrdnju, jer okus jabuke to joj je potvrdio.
Čovjek. Tako čudesno biće. Neistražen u svojim dubinama a otkriven u svojim ritualima i svakodnevnim pokušajima izražaja nutrine. Slab i jak istovremeno. Širokogrudan i škrt. Plašljiv i hrabar. Čovjek nosi oluje i nemire koji se skrivaju iza tihih oseka. A opet, daje si veliko pravo otkrivati što je u tuđoj nutrini. Smatra svoj vid toliko oštrim i širokim da može zamijeniti i Božje oči. Isusove oči. Njegov pogled.
Jedna rečenica treće korizmene nedjelje otkriva nam Isusov pogled na čovjeka. Ta sam je dobro znao što je u čovjeku. Dobro znati jest tvrdnja koja obuhvaća cijelu čovjekovu nutrinu. To može samo Bog. Isus Krist. Ti i ja to ne možemo. Ipak, uloge su zamijenjene, a scenariju je nadodana po još koja radnja. Ti i ja odlučili smo biti Bog. U scenarij smo ubacili dodatne kvalitete Božjeg pogleda – zlo oko, brzopletno prosuđivanje, oštru osudu, kratak vid koji smo nazvali sveznajućim. Drama koja ima više činova, ali koja nema sretan kraj. Uloga je to koja ne trpi takve kvalitete. Uloga je to koja nije naša. Nemojmo joj ni oduzimati nešto što je samo Božje, a dodavati nešto sasvim naše. Ta ti i ja imamo predivne uloge. Biti čovjek. Biti čovjek u potpunosti s darovanim Božjim pogledom. Pogledom kojim nas On gleda. Osjećaš li? Ljubav. Radost. Toplinu. Nježnost. Suosjećanje. Brižnost. Ako ne osjećaš, ponovno pročitaj scenarij svog života.
Jer, On može i želi doći na vrata tvoga hrama. Samo, pitanje je hoće li naći u tvom hramu ono što i u židovskom ili će u njemu moći nastaniti svoj mir i dobrotu. Uistinu, jabuka je bila izvana lijepa, a iznutra jako ružna, bez okusa. Njena svrha je promašena. Jer njena uloga je dati sladak okus u ustima onome tko je zagrize i jede. To je njena uloga života. A tvoja? A moja? Uloga. Samo jedna. Bez laži, bez obmane. Jer, dobro On zna što je u čovjeku.
s. Manes Puškarić OP
