Svemogući Bože, daj da rastemo u vjeri, nadi i ljubavi: da hoćemo što zapovijedaš i postignemo što obećavaš. Tako Zborna molitva sažima poruku 30. nedjelje kroz godinu koja stavlja pred nas najvažniju zapovijed – zapovijed ljubavi.
Zapovijedi ili riječi koje Bog daje svome narodu prilikom sklapanja Saveza na Sinaju govore o Božjoj suverenosti po pitanju dobra i zla. Ujedno su izraz Božje brige za njegov narod kako bi mu olakšao put prepoznavanja dobra i zla. Slušanjem i vršenjem tih zapovijedi narod postaje i ostaje izabrani Božji narod. Prva i najvažnija zapovijed u Starom zavjetu glasi: Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan! Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! (Pnz 6,4-5) Za svakog vjernog Židova ovo je bila najsvečanija ispovijest vjere i ljubavi.
Isus također kao pravi Židov ponavlja ovu zapovijed kao odgovor na pitanje pismoznanca. Sva tri sinoptička evanđelja bilježe ovaj upit o najvažnijoj zapovijedi. Matej i Luka kažu da je zakonoznanac htio iskušati Isusa, pa je postavio ovo pitanje. Kod evanđelista Luke sam Isus navodi pismoznanca neka dade odgovor: U Zakonu što piše? Kako čitaš?
Bog po proroku Izaiji poručuje svome narodu: „Dan za danom oni mene traže i žele znati moje putove, kao narod koji vrši pravdu i ne zaboravlja pravo Boga svoga.“ (Iz 58,2) A zatim Bog nabraja kakve sve grijehe čine protiv svoga bližnjega, a vrše svoje molitve i postove. Otvoreno kaže da mi to nije po volji. Današnji odlomak iz Knjige Izlaska konkretno navodi kako treba iskazivati ljubav prema bližnjemu. Navodi one najslabije i najugroženije: pridošlice, udovice i siročad. Navodi nepravde koju ljudi čine uzimanjem kamata, posuđivanjem od siromaha i nebrigom ima li on od čega živjeti. Bog kaže da budno pazi na vapaje ovih najmanjih i najslabijih i da će ih uslišati, a onaj tko tako postupa s njima neće ostati nekažnjen.
Ljubav prema Bogu pokazujemo vršeći zapovijed ljubavi prema bližnjemu, prema onoj Ivanovoj: „Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti.“ (1Iv 4,20)
Kada Bog daje svoje zapovijedi, on daje i svoja obećanja. Tko bude slušao i vršio, bit će sretan već u ovome životu i postići će svoj cilj.
Na krštenju smo primili kreposti vjere, nade i ljubavi. Te kreposti rastu izvršavanjem Božjih zapovijedi. Ni to htijenje se ne događa samo od sebe. U svemu nam je potrebna Božja milost. Valja nam moliti sa sv. Augustinom: Daj mi što zapovijedaš, pa zapovijedaj što hoćeš.
s. Blaženka Rudić
