U današnjem evanđelju susrećemo preplašene učenike, učenike kojima se tlo ruši pod nogama, učenike koji osjećaju da gube Isusa i da ostaju sami. Sve u što su vjerovali sada postaje upitno. Vjerovali su da je Isus Spasitelj, da ih voli, da će uvijek biti s njima, a sada im govori da ih napušta, da ide k Ocu. Učenici su izvan sebe od boli, ali i od straha. Odjednom je nestala sva sigurnost koju su imali u Isusovoj blizini. I pitaju se kako će dalje živjeti. Vidimo Tomu koji govori: „Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?“ Čini im se da više ništa ne razumiju.
Koliko puta im je Isus govorio, naučio ih je moliti, pokazao im je svoju svemoć, znali su da su sigurni s njim. Ali odjednom, više nema sigurnosti, više ne znaju što trebaju činiti. Isus traži od njih naizgled nemoguće: „Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!“
Ali kako vjerovati u krizi, u nesigurnosti, kako vjerovati kad više nemamo uporište? Pitali su se učenici tada, a pitamo se i mi danas. Kako ćemo vjerovati kada se svijet oko nas radikalno mijenja, kada je sve ovozemaljsko postalo nesigurno, kad svaki dan nestrpljivo iščekujemo nove vijesti i ne znamo što nam donosi svaki novi dan. Nemamo sigurnosti ni uporišta u svijetu. Nemamo, ako ih nismo gradili na čvrstoj stijeni, na Isusu.
Učenici su preplašeni, izgubljeni, učenici duboko pate zbog gubitka osobe za koju su osjećali da ih jedina u potpunosti razumije, osobe koja je vrijedna života. A ta osoba odlazi i kao da govori u šiframa. Isus im govori isto ono što i danas nama kaže: „Neka se ne uznemiruje srce vaše!“ Ne uznemirujte se ni danas kad je oko vas tolika neizvjesnost. Ne uznemirujte se jer Bog na vas računa. On vas čeka. „U domu Oca mojega ima mnogo stanova.“
Gospodine, i mi smo izgubljeni poput Tome, i mi poput njega govorimo: „Ne znamo.“ Ne znamo kamo idemo, ne vidimo put, ne razumijemo zbivanja oko nas, ne vidimo jasno tvoj plan. A ti nam govoriš da se ne uznemirujemo. Zahtijevaš od nas čvrstu vjeru u tebe i tvoga Oca. I mi poput Filipa govorimo: „Pokaži nam Oca i dosta nam je!“ Pokaži nam Isuse kako danas vjerovati. Daj da iskusimo tvoju prisutnost i onda kada se čini da si daleko od nas. Daj da nikad ne izgubimo iz vida „stanove“ koje si gore za nas pripremio. Daj da se prestanemo brinuti o tome što znamo, a što ne znamo, vjerujući da ti znaš i vodiš sve. Dosta nam je da ti znaš sve.
s. Barbara Bagudić OP
