U subotu, 18. travnja 2026., na groblju sv. Luke u Korčuli, bio je posljednji ispraćaj naše s. Marije Lurdes Bešlić. Od drage nam pokojnice oprostile su se sestre dominikanke i druge redovnice, svećenici, rodbina i prijatelji. Vrhovna glavarica s. Jaka Vuco održala je govor, koji donosimo:
U najljepšem, najsvetijem i najbogatijem liturgijskom vremenu kroz godinu okupili smo se oprostiti od naše sestre Marije Lurdes, Ive Bešlić. Mi vjerujemo da Gospodin nije slučajno odlučio kada je najbolji i najprikladniji čas da se sestra Marija preseli iz ovog života u vječni život, život s Ocem i svetima u nebesima.
U vremenu kada priroda buja, kada sve već zeleni i cvjeta, kada latice oko nas nude nježne i blage mirise; u vremenu kada je Krist nakon gorke i teške smrti uskrsnućem pokazao svoju veličinu i moć; u vremenu kada svako biće radosno i zahvalno kliče Pobjedniku života i smrti i u svojim srcima prebire događaje, živi veću prisutnost Uskrsloga i osjeća „da srce u grudima gori od razgovora koji hrani Život“ – upravo u tom svečanom času, Gospodar je pozvao s. Mariju Lurdes u svoje naručje. Tamo joj želi pružiti onu utjehu i zaštitu koju je ona intenzivno osjećala cijelog svog zemaljskog života.
Sestra Lurdes je bila posebna sestra – mislim da bismo se svi s tim lako složili. U svom bogatom i plodnom životu najviše se trudila oko širenja kraljevstva Božjeg na svoj, poseban način. Tako smo ju mogli vidjeti u kapeli kako sabrano moli, ali i u žurbi prema bolnici s torbama u ruci. Bila je uz krevete bolesnika i žalosnih kako bi im donijela voćku ili slatkiš, ali najviše vjeru i nadu u Krista Spasitelja. Žurila je katedrali svetog Duje da sve bude na mjestu i da sve bude na vrijeme, da svi budu zadovoljni…Vidjeli smo je u susretima s djecom i odraslima za koje je uvijek imala vremena, bombon, riječ, savjet ili osmjeh. Njezina pojava u drugima je budila radost, a u malim djelima ljubavi prema bratu čovjeku nije ju se lako moglo nadmašiti.
Njen blagi i obećavajući pogled pozivao je na iskrenost i upućenost prema Ocu, a nasmiješeni lik uvijek je svjedočio sigurnost da jedino kod Oca imamo dobro i trajno mjesto. Na svim mjestima na kojima je vršila različite službe u svom redovničkom životu, bila je uzor odgovornosti i skromnosti. U zadnjim godinama svog zemaljskog života, kada više nije imala snage, svakodnevno je i strpljivo prihvaćala i nosila svoj križ.
U ime cijele naše redovničke zajednice, upućujem riječi sućuti i duboke zahvalnosti njezinoj obitelji. Hvala vam na daru njezina života koji je niknuo tamo uz hladnu i bistru Cetinu, u kršu koji rađa snažne ljude i nesalomljive vjere. Hvala vam što ste tu plemenitu mladicu, natopljenu kršćanskim vrijednostima vašega doma, darovali Crkvi i našoj zajednici. Taj korijen, koji je prve sokove života crpio u rodnom kraju, donio je obilne plodove dobrote svima nama. Posebno je svoju ljubav, pažnju i brigu iskazivala s. Tješimira do zadnjeg daha s. Marije Lurdes.
Također, velika hvala poštovanom župniku i svim župljanima župe sv. Josipa u Vela Luci. Hvala vam što ste sestru Lurdes prihvatili kao svoju, što ste s njom dijelili svakodnevicu, molitve i brige. Vaša pažnja i zajedništvo bili su joj dragocjena podrška na njezinom putu služenja, a ona vam je na to uzvraćala onim što je najbolje znala – tihom prisutnošću i molitvom.
Draga naša sestra Marija Lurdes, Vaš je život na ovoj zemlji završio i mi vjerujemo da ste već danas s Ocem, Sinom i Duhom Svetim u raju. Vjerujemo da je Vaša zaštitnica, Gospa Lurdska, bila na nebeskim vratima i da zajedno iščekujete dolazak Spasitelja našega. Hvala Vam za život koji ste proveli u radostima i žalostima zajedno s nama. Hvala Vam za svaki darovani susret i vrijeme. Hvala na svakom primjeru kojim smo željele i mogle brže i lakše koračati putem svetosti.
Neka se Vaše oči nagledaju lica Božjega. Neka Vaše usne trajno ponavljaju slavu Bogu. Neka Vaša bezazlenost bude mamac za sve one koji još traže svoj put, ali i trajni zagovor za nas koji ostajemo. Ne zaboravite nas pred licem Svevišnjega; molite za našu zajednicu, za nova zvanja i za svoju obitelj.
Odmarajte u miru Božjem, tamo gdje više ne trebate žuriti, jer ste stigli do cilja – u vječno proljeće Očeva naručja.
Počivali u miru Božjem! Amen.
