u Subotici, 15. travnja 2026., bio je posljednji ispraćaj naše drage sestre pokojnice Brigite Stantić. Sprovod je predvodio vlč. Tomislav Vojnić, župnik sv. Jurja u Subotici. Misu zadušnicu predvodio je vlč. Marinko Stantić, nećak s. Brigite, a propovijedao je vlč. Franjo Ivanković, također nećak s. Brigite. Od drage nam pokojnice oprostile su se sestre dominikanke i druge redovnice, mnogobrojni svećenici, rodbina i župljani. Vrhovna glavarica s. Jaka Vuco održala je govor, koji slijedi u nastavku:
Poštovani i dragi Subotičani i Subotičanke, dragi župljani župe svetog Jurja, poštovana rodbino sestre Brigite, drage moje sestre dominikanke, cijenjene sestre redovnice, svećenici i mnogopoštovani oče biskupe Franjo. Nakon samo šesat mjeseci od smrti velečasnog Bele Stantića, danas nas je okupila smrt, ali i život naše sestre Brigite Stantić.
Svako ovakvo okupljanje događa se u žalosti i tuzi za izgubljenom osobom, izgubljenom sestrom, tetom i susestrom.
Žalosni smo jer je smrt stvarnost za koju znamo, svjesni smo njene snage i neupitnosti, ali ju istinski ne možemo razumjeti – po tome ni prihvatiti, jer naš razum traži odgovore i rješenja.
No, mi vjernici nismo oni koji sve znaju – mi svoje znanje i povjerenje imamo u Oca.
Mi nismo oni koji razumiju, ali vjerujemo Ocu koji za sve, uvijek i svugdje ima pitanja, odgovore i razloge.
Mi sami ne možemo određivati ni željeti nešto što nadilazi naše razine i odgovornosti – jer smo veliki i vrijedni samo po Njemu i u Njemu, po Ocu koji nas je poslao, koji nas u svakodnevici života prati i usmjerava kako bi konačno opet došli Njemu! Njemu koji nas je poslao na zemlju da iskusimo ljudski život u punini koliko smo se založili i predali u ruke Gospodara Života i Smrti.
Draga naša sestra Brigita rodila se 1938. godine u Tavankutu od svojih roditelja Pere i Dominike. Nisam pitala njenu braću i sestre o djetinjstvu i mladenaštvu s. Brigite, vjerojatno je to bilo slično kao i kod drugih curica i djevojaka, ali ja osobno č. Brigitu poznam kao vrlo vrijednu i preciznu časnu sestru, zauzetu za Božju stvar. Kao sestru kojoj je bilo važno i vrijedno živjeti u vjeri u kojoj su je odgojili najprije njeni roditelji u zajedništvu s braćom i sestrama, a kasnije mnoge sestre dominikanke s kojima je na poseban način živjela cijelih šezdeset i šest godina svoga redovničkog života.
Život sestre Brigite bio je igra u izmjenama vještog vezenja i šivanja, aranžiranja cvjetnih ikebana i buketa. Znalački i predano je vodila brigu o cvijeću i cvjetnjaku u vrtu kako bi mogla najljepše i najdragocjenije, najsvježije i najšarenije dati Isusu kojeg je skrovitog nosila u svom srcu do kraja. Tako je rado boravila u vrtu, kopala, plijevila, slagala i zalijevala… Bila je vesela i željna života u zajedništvu sa svojim Bunjevkama i Bunjevcima, sa njivama i pšenicom, sa ravnicama i slamom, sa plodovima koji ne rastu na svim krajevima svijeta takvi i toliki kao u njenom kraju!
Bila je sestra Brigita ponosna Bunjevka, voljela je dužijance i svečanosti, radovala se ljepoti djece, mladih, odraslih. Veselili su je složni i konstruktivni razgovori i dogovori iako je ponekad htjela onako kako je ona htjela, ali svi smo mi ponekad s pogledom usmjerenim samo iz svog smjera. Ona je znala poučiti i uputiti na pravi smjer i pravom količinom riječi i pogleda u kompliciranim situacijama života.
Neka Vam draga naša sestra Brigita Gospodin otvori vrata Raja, neka Vas primi u prostranstva cvjetne i šarene Galileje u kojoj ćete ga pronaći, neka Vaše srce uživa u radostima koje nemaju kraja, u cvijeću koje ne guši korov, u ljepoti koja nije usporediva s ničim što ste do sada vidjela. Neka Vaše srce pronađe mir i odmor od ovih teških zemaljskih križeva i muka, neka Vaše oči sjaje radošću i zadovoljstvom u krilu Oca nebeskoga, a vjerojatno i u društvu svojih milih i dragih koje ćete gore pronaći, koji i nas čekaju i s kojima je život u vječnosti iskustvo „koje oko nije vidjelo i uho nije čulo“!
Neka svaka Vaša žrtva i molitva koju ste na Zemlji napravili i izmolili urodi plodovima na Nebu gdje se pred licem Oca radujete u slavi.
Oprostite nam za naše slabosti i sebičnosti kojima možda nekada nismo mogle nadvladati svoju slabost. Oprostite što nismo uvijek bile kakve smo trebale biti. Znam da je to trebalo prije izreći i o tome razgovarati, ali redovito u svojim slabostima malakšemo i sustajemo.
Neka za Vas ruke Oca nebeskog budu raširene i pogled milosrdan da u uskrsnom vremenu pjevate vječni aleluja u društvu anđela i svih svetih. Molite Boga za našu Zajednicu, za pomladak jer svi znamo koliko ste htjeli da sve dobre djevojke budu časne sestre, znali ste da je to ispravan i dobar put do Njega! Vidimo se u vječnosti, do tada neka Vam Otac daruje pokoj vječni i svjetlost vječna neka Vam svijetli. S anđelima se trajno radujte!
