NEDJELJA USKRSNUĆA GOSPODINOVA
Kao i svaki evanđeoski tekst, tako i ovaj krije u sebi mnoštvo zanimljivih detalja koji u sebi sadrže duboko značenje. Na početku ovoga teksta, već u prvoj rečenici možemo zapaziti nekoliko bitnih detalja. „prvoga dana u tjednu još za mraka, dođe Marija magdalena na grob i opazi da je kamen s groba dignut.“ Dakle, nije bio običan dan, nego prvi dan i najvažniji dan u tjednu – Dan Gospodnji. Bilo je rano jutro i bio je mrak. I toga ranog jutra Marija Magdalena odlazi na grob. Možda ti detalji na prvu nemaju neku posebnu važnost. Možda nam zvuči više kao novinarsko izvješće o nekom događaju koji se dogodio. Zato je dobro podsjetiti se tko je Marija Magdalena i zašto upravo nju apostol Ivan ističe i stavlja u prvi plan toga događaja. Naime, Marija Magdalena bila je svjedok Isusove muke i smrti na križu. Isto tako, ona je bila prisutna i kod polaganja Isusova tijela u grob. Prevrtimo li film još više, sjetit ćemo se kako je Marija Magdalena žena koju je Isus oslobodio iz ropstva grijeha i darovao joj novi život. Od tada ga je ona slijedila kuda god je išao. I za to ne čudi što ne može dočekati da svane dan, nego rano ujutro još za mraka odlazi na grob. Ne može ga više susretati živog, ali mu zato barem želi iskazati ljubav i čast došavši na grob.
Sada ti detalji „rano ujutro“ i „još za mraka“ govore više nego što samo opisuju doba dana u kojem se događaj zbio. I što se sada odvija pred njezinim očima? Kamen s groba je dignut, Isusova tijela tamo nema. Strava i užas koju je nekoć proživljavala zbog „mraka“ koji je bio u njoj, sada ponovno doživljava, ali ovaj puta ne zbog ropstva grijeha, nego zbog toga što je grob prazan. Isusa tu nema. Njezina sljedeća reakcija govori sve o tome koliko joj je Isus bitan. Ona trči i obavještava apostole i govori im: „uzeše gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše.“ Ne samo da ne zna tko ga je uzeo, nego ni gdje su stavili Isusovo tijelo. Ni njoj, a vidjet ćemo kasnije ni apostolima nije u tome trenutku palo na pamet da je Isus uskrsnuo. Zaboravili su kako je Isus govorio i najavljivao da će biti mučen, raspet, ali i da će treći dan uskrsnuti. Istina je da su oba apostola trčala na grob, ali su njihove reakcije različite. Kod opisa onoga što Šimun Petar vidi ispada kao da vidi samo ono što je u grobu, samo ono što se odnosi na smrt i kraj; kao da ne vidi dalje od groba i smrti. Međutim, ipak se u reakciji drugog učenika nazire kako postoji u njemu klica vjere u uskrsnuće Isusovo. Jer tekst govori: „tada uđe i onaj drugi učenik koji prvi stiže na grob i vidje i povjerova.“
Istina, tuga i bol zbog gubitka voljene osobe, ako im dopustimo, mogu biti u ovom slučaju velika prepreka vjeri u Kristovo uskrsnuće. Emocije često puta mogu zaslijepiti čovjeku vid da ne vidi pravu stvarnost te ostajemo samo kod onoga što vidimo ljudskim očima, a ne vjerom. Čvrsta vjera ne bi ostala kod praznog groba, kod povoja, ubrusa ili tražila tko je odnio Isusovo tijelo. Čvrsta vjera nas usmjerava da tražimo što je gore, gdje Krist sjedi zdesna Bogu i da za onim gore težimo, ne za zemaljskim kako kaže sveti Pavao. Molimo, stoga, Uskrslog Gospodina neka nam podari takvu čvrstu vjeru koja će unatoč ljudskoj slabosti i ograničenosti vjerovati Kristovim riječima, vjerovati u uskrsnuće i živjeti ga svojim životom. Neka mine tuga i bol, neka zavlada uskrsna radost jer:
„ZNAMO DA SI DOISTINE
USKRSNUO, BOŽJI SINE;
POBJEDNIČE, KRALJU DIVAN,
BUDI NAMA MILOSTIVAN! ALELUJA!
s. Marija Magdalena Ilić, OP
