DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU
Misna čitanja:
Iz 49,3.5-6; Ps 40,2.4ab.7-10; 1Kor 1,1-3; Iv 1,29-34
Sva tri današnja čitanja šalju nam jednu zajedničku poruku koja traži jednostavan ali obvezujući odgovor: „Evo dolazim , Gospodine , vršiti volju tvoju „! Svaka rečenica govori o zvanju i poslanju, odazivu i spremnosti odgovoriti Bogu na njegov plan s nama.
Svako biće na zemlji je sa svrhom i određenim poslanjem. Onaj koji nas poziva i šalje očekuje od nas svjesno i savjesno djelovanje kako bismo otkrili svoje poslanje. Prorok Izaija, i ne znajući o kome govori, jasno kazuje:
„ Premalo je da mi budeš Sluga
Da podigneš plemena Jakovljeva
I vratiš Ostatak Izraelov,
Nego ću te postaviti za svjetlost narodima,
Da budeš spas moj do nakraj Zemlje.“ (Iz 49,6)
U poslanici Kološanima Pavao za sebe kaže: „ …, po Božjoj volji pozvan sam za apostola Krista Isusa, …“ (1Kor 1,1)
U Evanđelju apostol Ivan govori o poslanju dviju osoba: Ivana Krstitelja i Isusa. Ivan od samog početka svoga djelovanja nije jasno razumio svoje poslanje, ali ga je shvatio u hodu. Pustinja i nutarnje nadahnuće ga je tjeralo da ljudima otvoreno, bez uvijanja govori o potrebi obraćenja, o potrebi promjene života. Pustinja ga je naučila borbenosti i otvorenosti, ali i oporosti. Ukazivao je na zastranjenja i grijehe svojih slušatelja bez imalo uvijenosti i blagosti. Snaga njegovih riječi, primjer njegova života i autoritet kojim je propovijedao privlačili su ljude, slušali su ga, slijedili i mijenjali svoj način i stil života.
Ivanov zadatak je bio pripraviti put Onome koji poslije njega dolazi. Priznaje: „Njega ja nisam poznavao, ali onaj koji me posla vodom krstiti reče mi: ‘Na koga vidiš da Duh silazi i ostaje na njemu, to je onaj koji krsti Duhom Svetim.“ (Iv 1, 33) Ivan ne koristi priliku kako bi sam sebe uzdigao u očima ljudi. Oni su ga već držali za velikog proroka, da ne kažem, za očekivanog mesiju. On je sebe držao skromnim poslanikom Oca i Sina. Njegova misija je bila pripremiti put Sinu Božjemu do srdaca ljudi. Sad je njegovo poslanje završilo, Isusovo javno djelovanje je započelo. Jedan se počeo umanjivati, drugi rasti. Novo doba je došlo s Isusom.
Njegov je zadatak spašavati ljude do nakraj zemlje, biti svjetlo svijeta, što je davno prorekao prorok Izaija.
Moja i tvoja zadaća je upravo ona koju je i Ivan imao: pripremiti Isusu put i očitovati ga svojim suvremenicima, ne samo riječima već i životom. Radost i uspjeh našeg propovijedanja bi trebala rasti to više što više žrtve i ljubavi ulažemo u svoje poslanje. Ne smijemo sebi dopustiti da nas više privlači rast u postignućima, u bogatstvu, znanju i ugledu, jednom riječju , u sebeljublju, nego li rastu u Duhu.
Kao dominikanka sam još svjesnija da je moj put propovijedati riječima i životom kako bi druge za Boga osvajala. Nije samo propovjedaonica mjesto propovijedanja, jer se propovijeda jednostavnošću i poniznošću, srdačnošću i toplinom, slušanjem tuđih muka i brisanjem tuđih suza. Sve je to propovijed, sve je to svjedočenje Božje dobrote i ljubavi, njegova milosrđa i blizine. U Isusu nalazimo najsavršeniji primjer potvrde Očevih kvaliteta, njegove ljubavi i dobrote, milosrđa i praštanja. ‘Idi, pa i ti čini tako’, govori nam Isus.
s. Katarina Maglica, OP
