DRUGA NEDJELJA PO BOŽIĆU
ČITANJA:
Sir 24,1-2.8-12; Ps 147,12-15.19-20; Ef 1,3-6.15-18; Iv 1,1-18
Na današnju nedjelju ponovno slušamo isti evanđeoski ulomak koji se čita na
Božić. Slušamo proslov Ivanova evanđelja. Moram priznati da mi je taj proslov
zagonetan i pomalo težak za razumjeti. Zašto Ivan koristi tako neobične izraze?
Prema mišljenju bibličara, ovaj uvod u Ivanovo evanđelje je napisao posljednji.
Apostol Ivan je napisao prvo svoje evanđelje i na kraju je napisao uvod koji služi
poput jedne velike sinteze cijelog evanđelja. Da bismo ga razumjeli, stoga,
važno je čitati cijelo Ivanovo evanđelje.
Mnogo se toga dogodilo u tri godine koje su opisane u Ivanovom evanđelju:
mnogo svečanih trenutaka, mnogo susreta, mnogo novih početaka, ali
vjerojatno i mnogo napetosti. Apostol Ivan, u starosti, na Patmosu, sve je to
sažeo o nekoliko rečenica.
Kada bismo mi pogledali na Božićne blagdane koje smo proslavili bilo bi nam
vjerojatno teško opisati sve što nam se dogodilo. Možemo reći da se rodio
Otkupitelj, da su došli anđeli koji su donijeli radosnu vijest, da su pastiri
svjedočili. Ali već u samim tim riječima osjećamo da se dogodilo mnogo više
nego što možemo izreći riječima.
Nešto slično mogao je doživjeti i apostol Ivan kad je zapisivao ove riječi – riječi
koje su same po sebi čudesne i snažne. Ipak, kad je završio tekst evanđelja,
mogao je u sebi reći: ovo je dobro, ali što je to u usporedbi s onim što smo
doživjeli na gori Tabor? Što može ovih nekoliko riječi izraziti od onoga što smo
doživjeli kad smo susreli Isusa nakon Uskrsnuća i kada su se naši pogledi sreli?
Kakvu svjetlost, kakvo razumijevanje su apostoli primili u Isusovoj blizini!
Kada se netko upozna s Isusom, sve vidi drugačije. To je svjetlo koje i ti možeš
primiti u Isusovoj blizini. Ne moraš više živjeti besmislenim životom, ne moraš
živjeti samo za vlastitu udobnost, ne moraš ostati u strahu, ne moraš se žalostiti
zbog nedostatka priznanja. I ti možeš živjeti kao pravi Isusov učenik – u svjetlu.
Isus je došao da bi i naše živote obasjao svojim svjetlom i da bi i nas poveo na
put spasenja. Dopustimo mu da i nas pogleda. Neka njegov pogled obasja naše
korake i naše staze. I tada ćemo razumjeti riječi svetog Ivana, tada ćemo znati
da je Isus ne samo Svjetlost svijeta, već i moje svjetlo.
s. Barbara Bagudić, OP
