U našem nizu razgovora sa sestrama naše Kongregacije, došla je na red zamjenica vrhovne glavarice i učiteljica sestara juniorki, s. Marija Goreti Milanović, koja živi u samostanu sv. Anđela čuvara u Korčuli. Njeno dugogodišnje redovničko iskustvo uspjela je sažeti u nekoliko rečenica, koje svjedoče radost zbog odaziva i ustrajnosti ali i poticaje za dobru adventsku pripremu.
- Sestra Marija Goreti, možete li nam se ukratko predstaviti?
Ja sam sestra Marija Goreti Milanović. Rođena sam u Otoku kod Sinja. Potječem iz katoličke brojne obitelji. Bog je nadario moje roditelje sa devetero djece – četiri kćerke i pet sinova. Moja mala sestra i mali brat otišli su rano u nebo nakon rođenja. Kad bi pitali moju majku „koliko imaš djece?“, ona bi odgovorila “dva anđela i sedam živih“! Nakon osnovne škole moja starija sestra odlučila se poći u samostan dominikanki i danas je tu. Moj stariji brat odazvao se pozivu za svećenike i sada je fratar franjevac. Po završetku osnovne škole i ja sam trebala odlučiti kuda poći. Roditelji su htjeli da nastavim srednju školu ali moja je odluka i želja bila poći u samostan i to se ostvarilo 1967 godine. Ostala moja tri brata i sestra su osnovali svoje obitelji.
- Kada se vratite na trenutak kada ste odlučili postati dominikanka, i usporedite svoju dugogodišnju ustrajnost, što biste rekli, koliko je važna odlučnost u trenutku odabira duhovnog poziva i koji je najbolji ”lijek” za jačanje ustrajnosti na redovničkom putu?
Kada sam odabrala duhovni poziv, pošla sam u nepoznato ali i odlučno da to hoću i želim, biti sestra dominikanka! Vjerujem da mi je Duh Sveti bio nečujna pratnja i snaga, jer ja sama to nebi dobro izvela! Svakodnevna molitva, pouzdanje u Boga i ucjepljenje u redovničku zajednicu puno mi je pomoglo da ustrajem 56 godina redovništva. Jako je važno voljeti svoj odabir, voljeti zajednicu kojoj pripadaš a onda i zajednica uzvraća. Redovnički put nije lagan, ali Onaj koji te pozvao pomaže, daje mir, radost i spremnost na svaki izazov. Važno se pripustiti Bogu i dozvoliti da on vodi moj život!
- U svome životu sigurno ste puno pomogli ljudima, tamo gdje vas je Bog slao. Koliko ljudima znači prisutnost redovnice?
Kroz sve ove godine moga redovničkog života, gdje me je zajednica trebala, to sam prihvaćala u duhu poslušnosti i snagom od Boga. Najviše sam radila medicinski dio poslova i tako sam imala prigode sretati i bolesne i zdrave svih uzrasta. Lijepo je kad osjetiš da se možeš dati u potpunosti i služiti, Bogu na slavu, bližnjemu na korist i sebi na spasenje. U takvom djelovanju živiš povjerenje i prisutnost redovnice je jako cijenjena. Ljudima već puno pomaže kad vide da redovica brine o njima i sigurni su u potpunosti, vole se povjeriti o svim svojim poteškoćama i to je lijek kad ih pažljivo saslušaš. Dobro i sretno se osjećaš dok drugome pomažeš na bilo koji način . Tako neka bude zarazno činiti dobro i biti sretan u životu!
- U ovo vrijeme došašća, kako se Vi konkretno pripremate, ali i zajednica sestara za Božić odnosno dolazak našeg Gospodina Isusa Krista?
U vremenu smo došašća i želimo više poraditi na sebi i pripremiti se za rođendan malog Isusa. Na samom početku mlađe sestre u našoj zajednici pripremile su za svaku sestru u čemu se vježbati kroz ovo vrijeme i mene je dopala krepost “ pravednosti“, to si posvješćujem svakodnevno, i tako svaka sestra svoje. Na razini zajednice imamo sv. misu svako jutro uz više pjevanja, za vrijeme doručka slušamo “Efa riječi“ na temu evanđelja dana, paziti više na međusobne odnose, jednostavnije jelo i bez kolača a ušteđena sredstva darovati obitelji sa više djece i lošijeg imovinskog stanja. Jedan put tjedno imamo filmsku večer (život svetaca ili nešto prikladno za ovo vrijeme). Neka nam bude sve ovo na korist i radost potpuna za rođenje našega Gospodina Isusa Krista.
- Za kraj, koju biste poruku poručile mladim djevojkama koje promišljaju o pozivu?
Za odvažiti se i donijeti odluku za redovnički poziv, važna je jaka volja i osluškivanje Duha Svetoga koji ti želi pomoći. Molitva i povjerenje u Boga, biti spreman i ne bojati se možda onog nepoznatog. Krenuti kad se osjeti poziv i dati se Bogu u sigurne ruke. Neka Bog blagoslovi svaku djevojku koja promišlja o duhovnom pozivu i dade snage u odlučnosti!
