SUBOTA (1.11.2025., SVI SVETI, svetkovina)
NEDJELJA (2.11.2025., XXXI. NEDJELJA KROZ GODINU, SPOMEN SVIH VJERNIKA POKOJNIKA, spomendan)
Zemaljski život je uvijek nekome gubitak jer odlazi čovjek, jer se kidaju sve zemaljske spone koje su osobu vezale za ovaj opipljivi svijet. Nikome to nije iznenađenje, jer sve što ima početak, ima i svoj kraj, pa tako i boravak na zemlji . Ali to nije kraj, jer je čovjek predodređen za vječni život u Bogu. Grijeh je „dozvao“ smrt, ali ona nema zadnju riječ. Zadnju riječ ima život, a Život je Krist koji je obeskrijepio snagu smrti, snagu grijeha. Svojom smrću čovjeku je Nebo zaslužio, oproštenje od grijeha mu ponudio.
Ivan Evanđelist tvrdi da je lako zadobiti život vječni, jer je dovoljno vjerovati u Sina Božjega i On će nas uskrisiti u posljednji dan. Istina, svi ćemo biti uskrišeni ali ne svi na život o kojem Gospodin govori, na život koji ćemo dijeliti s Ocem.
I u Starom Zavjetu su ljudi slutili da život vječni postoji. Pravedni Job nije sumnjao da ga čeka radost vječnoga života. Ovaj propadljivi život mu je postao neizdrživ: patio je fizički i psihički. Guba mu je doslovno gutala dio po dio tijela, prijatelji su ga napuštali, obitelj mu se raspala. Svi su mu se čudili što Boga ne prokune za takvo svoje stanje, ali njegova vjera je samo jačala. Sebe i druge je uvjeravao: Ja znadem dobro, moj Izbavitelj živi/…/ A kad se probudim, k sebi će me dići/ Iz svoje ću puti tad vidjeti Boga.
Apostol Pavao nas tješi da će nas Otac opravdati, ali ne zbog naših zasluga već zato što je Krist Isus za nas krv prolio i pred Ocem nas opravdao. kako bi pobijedio moć smrti i umanjio snagu grijeha. Poslao je i Duha Svetoga po kome je ljubav očeva razlivena u srcima našim.
Čovjeku su sva pomagala na dohvat ruke: ljubav Očeva, snaga Duha Svetoga i žrtva Kristova. „Samo treba vjerovati u Sina Božjega“ uvjerava nas današnje Evanđelje. Vjerovanje uključuje život po uzoru na Kristov koji je kazao: Ja sam Put, Istina i Život . Njegov život nije bio bajka, bio je protkan posluhom, žrtvom i križem. To isto je obećao i svojim sljedbenicima. Ne znaju kuda: Isus je Put – tim putom krenuti;
Ne znaju kako – Isus je Istina – djelovati kao što je on radio;
Ne znaju za što se truditi – Isus je Život – sve potrebno je ponudio.
Snagom njegovih otajstava postajemo dionicima njegove proslave u Nebu.
Danas mi više nije smiješan aforizam: Gledajte kako lijepo umire, vidi se da mu nije prvi put. Iz dana u dan nam je umirati grijehu, odricati se prvog mjesta, razdavati sebe i svoje potrebnima, neprijatelje voljeti, dobrim uzvraćati zlima. Ako pšenično zrno ne umre ne donosi ploda, a čovjek sije propadljivo tijelo da bi na koncu zadobio nepropadljivo.
Neka nas trajno tješi Isusovo obećanje: Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će!
s. Katarina Maglica, OP
