DVADESETA NEDJELJA KROZ GODINU
Čitanja:
Današnje prvo čitanje ulomak je iz knjige Proroka Jeremije. Ulomak je vrlo kratak i iz
njega saznajemo samo jedan maleni, ali važan detalj iz života proroka Jeremije. Saznajemo
kako su ga bacili u zdenac u kojem bi umro da ga kasnije nisu izvukli. Jeremijina knjiga je
bogata važnim porukama koje je Bog po njemu govorio narodu, ali narod, ogrezao u grijeh,
nije slušao proroka, tj. Božji glas koji mu je govorio po proroku.
Unatoč tome što narod nije slušao Božji glas, Jeremija je ustrajao u govorenju. Nije se
obeshrabrio i nije se dao ušutkati. Vidimo kako je neustrašiv i kad mu prijete smrću. Mirno
im odgovara: „učinite sa mnom što vam se čini dobro i pravo.“ (Jr 26, 14) Ujedno ih opominje
da će na sebe navaliti nedužnu krv i ustrajava u tome da mu je Bog govorio. Kasnije, kad je
bio bačen u zdenac, pa nakon nekog vremena izvađen, ponovno razgovara s kraljem Sidkijom
koji je bio odgovoran za to što su ga bacili u zdenac. Kad su poslali po Jeremiju, on nije rekao
da ne želi kralju više na oči što bismo donekle mogli i očekivati s obzirom da ga je kralj
dopustio baciti u zdenac. Poslušao je kraljevu naredbu i došao do kralja. Kralju nije rekao ono
što je kralj želio čuti, već mu je opet ponovio Božje riječi, rekao mu je istinu. I naravno, kralj
opet nije poslušao.
Razgovarao je s kraljem posve jednostavno i normalno i nakon zlostavljanja koje je
doživio. Jeremija je čak i poštovao kraljevu molbu da nikome ne govori o njihovom
razgovoru. Vidimo da je Jeremija ostao potpuno korektan prema njemu. Možemo puno
naučiti od Jeremije. Prije svega, vidimo da je Jeremija ustrajao u svome pozivu da naviješta
Božju riječ. Na početku knjige vidimo kako ga je Bog pozvao da govori njegovu narodu.
Ustrajao je i kad ga nisu slušali, i kad su ga izrugivali, i kad su mu prijetili smrću i kad je
gotovo umro u zdencu. I nakon toga iskustva, on nastavlja prorokovati. Njegovo pouzdanje u
Gospodina je neslomljivo. To ne znači da nije prolazio kroz kušnje, ali uz Božju pomoć ih je
nadvladao.
I druga važna pouka koju čitamo u Jeremijinoj knjizi je pouka o načinu ophođenja s
onima koji su nas povrijedili. Jeremija ne uzvraća istom mjerom, već sud prepušta Bogu,
vjeruje da će se Bog „osvetiti.“ Jeremija ne izbjegava svoje neprijatelje, već razgovara s njima
kada ga traže, štoviše, kad ga zovu, odaziva se i prilazi im. I dalje im govori Božju poruku, i
dalje ustrajava u tome da učini sve što može da im pomogne i da ih spasi. Jeremija je primjer
Božjeg proroka koji ustrajava u dobru, pa i onda kada dobro treba činiti neprijateljima.
Koliko puta mi uskraćujemo svoja dobročinstva onima koji su nas bacili u zdenac
svojim riječima i gestama. Koliko puta mi prođemo drugom stranom da ne sretnemo osobe
koje su nas na bilo koji način uvrijedile. Jeremija je izabrao drugi put, a ne drugu stranu.
Izabrao je put praštanja i put pouzdanja u Gospodina. Progonili su ga dostojanstvenici i
ugledni ljudi. Nas možda ne razumiju oni koji žive s nama, kako nam i današnje evanđelje
govori o razdjeljenju u istoj kući. Međutim, od Jeremije učimo da trebamo ustrajati u dobru i
u naizgled bezizlaznim situacijama, poput one sa zdencem. Doista, vrijedi pročitati cijelu
Jeremijinu knjigu, jer toliko toga možemo naučiti od njega.
s. Barbara Bagudić, OP
