Osnivač Svetišta Gospe od Krunice u Pompejima bit će proglašen svetim zajedno s Pierom Giorgiom Frassatijem, također laičkim članom Trećeg reda svetog Dominika
Kanonizacija blaženog Bartola Longa zakazana je za nedjelju, 19. listopada 2025.
Dana 13. lipnja 2025., papa Lav XIV. predvodio je Redoviti javni konzistorij za kanonizaciju osmero blaženika, među kojima su dvojica laičkih članova Trećeg reda svetog Dominika: Pier Giorgio Frassati i Bartolo Longo, koji će biti proglašeni svetima – Pier Giorgio 7. rujna 2025., a Bartolo Longo 19. listopada, kako je objavio Ured za liturgijska slavlja Vrhovnog Svećenika.
Bartolo Longo, osnivač Svetišta Gospe od Krunice u Pompejima, bio je odan svetom Dominiku i svetoj krunici, čijem je širenju posvetio život nakon obraćenja, na koje je utjecao dominikanac fra Alberto Radente. Naime, dok je studirao pravo na Sveučilištu u Napulju, “našao se usred snažnog protukršćanskog ciklona, gdje su racionalizam i antiklerikalizam, potpomognuti masonerijom, potpuno skrenuli njegov životni put,” ali “spašen je od te zablude zahvaljujući prijateljstvu s profesorom Vincenzom Pepeom, pravednim kršćaninom, koji ga je potaknuo da svoje sumnje povjeri ocu Albertu Radenteu, učenom i svetom dominikanskom redovniku,” kako je istaknuto u biografiji blaženika objavljenoj na mrežnoj stranici Provincije svetog Tome Akvinskog u Italiji.
Nakon obraćenja, Bartolo Longo se potpuno posvetio vjeri i djelima milosrđa, a 1872. godine, dok je boravio u dolini Pompeja, začuo je glas koji mu je rekao: “Ako širiš krunicu, bit ćeš spašen!” Od tog trenutka neumorno je promicao pobožnost Gospi od Krunice. Počeo je katehizirati seljake, potom je obnovio malu župnu crkvu Presvetog Spasitelja te, slijedeći savjet biskupa iz Nole, odlučio izgraditi novu crkvu posvećenu Gospi od Krunice, koja će postati svjetski poznato svetište. Također je napisao i proširio pobožnu praksu “Petnaest subota” krunice.
Osnovao je novine Il Rosario e la Nuova Pompei (“Krunica i Nova Pompeja”), a zahvaljujući njima, oko nove crkve niknulo je pravo malo naselje s kućama za radnike, telegrafskim uredom, željezničkom stanicom i malom bolnicom. Osnovao je i Sirotište za djevojčice, prvo od svojih karitativnih djela za djecu i mlade, a potom i prihvatilište za djecu zatvorenika, koje su vodila braća kršćanskih škola svetog Ivana Krstitelja de La Salle, te za kćeri zatvorenika, povjereno dominikankama “Kćeri Presvete Krunice iz Pompeja.”
Longovo djelo prvi je put službeno priznato njegovim beatifikacijom koju je proglasio sveti Ivan Pavao II. 26. listopada 1980. Gotovo četrdeset i pet godina kasnije, 25. veljače 2025., papa Franjo odobrio je pozitivne glasove redovite sjednice kardinala i biskupa za kanonizaciju blaženika, kako je navedeno u njegovoj biografiji objavljenoj na mrežnoj stranici Papinskog svetišta Gospe od Krunice u Pompejima, čiji prijevod ovdje objavljujemo.
Blaženi Bartolo Longo
Bartolo Longo rođen je 10. veljače 1841. u Latianu, u pokrajini Brindisi (Italija), a 1863. dolazi u Napulj kako bi dovršio studij prava. Putem prijatelja i profesora uključio se u spiritizam, potpuno napustivši katoličku vjeru u kojoj je bio odgojen. No, zahvaljujući profesoru Vincenzu Pepeu i dominikancu ocu Albertu Radenteu, vratio se na pravi put.
Njegovo se obraćenje potpuno ostvarilo, te se cijelim bićem posvetio vjeri i djelima milosrđa. Zahvaljujući plemkinji Katarini Volpicelli, danas svetici, upoznao je groficu Mariannu Farnararo De Fusco, koja je u mladosti ostala udovica i imala petero male djece. Plemkinja podrijetlom iz Apulije udala se za Bartola Longa u Napulju 1. travnja 1885. godine te je bila presudna za ostvarenje svih pothvata u Pompejima, u koje je unosila ne samo svoja financijska sredstva nego i ideje koje su često bile odlučujuće u Longovim odlukama.
Upravo radi preuzimanja upravljanja imanjem grofice Marianne, Bartolo Longo dolazi 1872. u Dolinu Pompeja. Hodajući kroz polja, u srcu mu se ponovno javljao stari nemir: kako može biti spašen s obzirom na svoj neuredan život u prošlosti? Bilo je podne, a dok su zvonila zvona, začuo je glas: “Ako širiš krunicu, bit ćeš spašen!”
Tada je shvatio svoje životno poslanje i odlučio da neće napustiti Pompeje dok ne proširi pobožnost prema Gospi od Krunice. Počeo je katehizirati seljake, obnovio je malu župnu crkvu Presvetog Spasitelja i, slijedeći savjet biskupa iz Nole, odlučio sagraditi novu crkvu posvećenu Gospi od Krunice.
Dana 13. studenoga 1875. u Pompeje je stigla čudotvorna slika Gospe od Krunice. Najprije iz Napulja, a zatim, malo-pomalo, iz cijeloga svijeta počele su pristizati donacije za izgradnju nove crkve, čiji je temeljni kamen položen 8. svibnja 1876. Sljedeće godine Longo je napisao i proširio pobožnu praksu “Petnaest subota”. Dvije godine poslije sam je ozdravio od teške bolesti zahvaljujući molitvi devetnice koju je sam sastavio – Novena prošnje – od koje je odmah tiskano 900 izdanja na 22 jezika.
Dana 14. listopada 1883., dvadeset tisuća hodočasnika okupilo se u Pompejima kako bi prvi put izmolili Molitvu prošnje Gospi od Krunice, koja je iznikla iz Longova srca kao odgovor na encikliku Supremi Apostolatus Officio (1. rujna 1883.), u kojoj je papa Lav XIII. istaknuo molitvu krunice kao lijek protiv zala suvremenog svijeta.
Godine 1884. osnovao je novine Il Rosario e la Nuova Pompei (“Krunica i Nova Pompeja”). U međuvremenu je, zahvaljujući njegovu zalaganju, oko nove crkve izrastao pravi mali grad, s kućama za radnike – jednim od prvih primjera socijalnog stanovanja, anticipirajući društvenu tematiku enciklike Rerum Novarum – telegrafskim uredom, željezničkom postajom, malom bolnicom, meteorološkim i geodinamičkim opservatorijem. Godine 1887. osnovao je sirotište za djevojčice, prvo od svojih brojnih djela milosrđa za djecu i mlade.
Nekoliko godina poslije, 1891., kardinal Raffaele Monaco La Valletta posvetio je novo svetište. Svetište u Pompejima postajalo je sve poznatije, a vjernici su tražili najrazličitije milosti. Zatvorenici su također počeli tražiti Longovu pomoć za svoju djecu. Upravo u tom razdoblju Bartolo Longo imao je svoju najizvorniju i najdublju intuiciju: ne samo da je vjerovao u mogućnost rehabilitacije djece zatvorenika, već i u to da bi upravo ta djeca mogla postati instrument spasenja svojih roditelja.
Godine 1892. položen je kamen temeljac za Zavod za djecu zatvorenika, kojim su od 1907. upravljala Braća kršćanskih škola svetog Ivana Krstitelja de La Salle. Već u prvih šest godina tamo je bilo više od stotinu štićenika. Prvi dječak koji je bio primljen, Kalabrijac, kasnije je postao svećenik.
Nedugo zatim, u Pompejima su počele biti zbrinjavane i kćeri zatvorenika, o kojima su se brinule dominikanke “Kćeri Presvete Krunice iz Pompeja”, koje su osnovane 1897. Naime, 4. kolovoza te godine Longo i njegova supruga Marianna zatražili su od kardinala Camilla Mazzelle, papinskog vikara za svetište Pompeja, kanonsko osnivanje nove redovničke zajednice, koja je službeno odobrena 25. kolovoza.
Dana 5. svibnja 1901. svečano je inaugurirana pročelje bazilike, izgrađeno uz pomoć priloga vjernika iz cijelog svijeta i posvećeno Univerzalnom miru.
Dana 9. veljače 1924. umrla je grofica Marianna, dok je Bartolo Longo, kojemu je Pio XI. sljedeće godine dodijelio titulu viteza Velikog križa Svetog Groba, preminuo 5. listopada 1926. u dobi od osamdeset i pet godina. Dvije godine kasnije, zahvaljujući zauzimanju brata Adriana di Marije, pripadnika Braće kršćanskih škola koji je nastavio Longovo djelo, Pompeji su dobili status samostalne općine.
Longovo djelo prvo je put službeno priznato beatifikacijom koju je proglasio sveti Ivan Pavao II. 26. listopada 1980. Gotovo četrdeset i pet godina kasnije, 25. veljače 2025., papa Franjo potvrdio je pozitivne glasove redovne sjednice kardinala i biskupa za kanonizaciju blaženika.
preuzeto sa službene stranice Reda propovjednika: https://www.op.org/dominican-tertiary-bartolo-longo-will-be-canonised-on-7-september-2025/
