SEDAMNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
Čitanja:
Post 18,20-32; Ps 138,1-3.6-8; Kol 2,12-14; Lk 11,1-13
Zanimljiv je razgovor između Abrahama i Gospodina, kako nam donosi današnje
prvo čitanje. Gospodin je odlučio uništiti Sodomu i Gomoru zbog pokvarenosti
njihovih stanovnika. Tada je pomislio da bi bilo dobro to reći Abrahamu, jer je
njega izabrao. Kojeg li povjerenja Gospodinova prema Abrahamu! Gospodin je
to učinio vrlo obazrivo: Čujem da je vika na Sodomu i Gomoru, pa idem izvidjeti
kako je tamo. Abraham se tada primače bliže Gospodinu i poče zagovarati.
Kojeg li povjerenja i prisnosti Abrahamove s Gospodinom! Abraham u svome
zauzimanju za pravednike u Sodomi i Gomori vrlo obazrivo podsjeća Gospodina
da ne bi učinio što krivo, pogubio pravedna kao i grešnika, pa time navukao na
sebe loš glas da ni sudac svega svijeta ne radi pravo. Pazi na čast Gospodinovu.
Ali je ustrajan u zauzimanju za druge. Gospodin strpljivo sluša i na svaku
Abrahamovu molbu kojom pomiče brojčani prag pravednika obećava da će
poštedjeti gradove. Gospodin ne odbija Abrahama u njegovim molbama, iako je
odmah mogao reći: Čuj, Abrahame, dobro znam Sodomu i Gomoru. Nema tamo
ni jednog pravednika. Gospodin nije mogao uslišiti Abrahamovu molitvu.
Uništio je gradove, no ipak je spasio Lota.
Isus u prispodobi u Evanđelju govori o čovjeku koji u ponoć traži kruha u svoga
prijatelja. Zapravo, Isus govori kako se ponašamo mi ljudi, a kako naš nebeski
Otac. Prijatelj ne želi ustati i dati ono što se od njega traži. Ali jer ovaj ne
odustaje, ustat će i dati mu da mu ne dodijava. Na drugom mjestu Isus govori o
udovici koja moli nepravednog sudca da se zauzme za njenu stvar. Sudac, koji
se Boga ne boji niti za ljude mari, ipak će to učiniti, da mu ona više ne dodijava.
Tako mi ljudi postupamo jedni s drugima. Dat ćemo ono što se od nas traži da
nam drugi ne dosađuje svojim molbama. Udovica i ovaj čovjek koji treba tri
kruha nemaju nikoga drugoga tko bi im mogao pomoći ili dati to što trebaju, te
im ne preostaje drugo nego dosađivati dok ne dobiju. Isus želi da se mi tako
uzdamo u nebeskog Oca, kao onoga koji nam jedini može pomoći i da ne
odustajemo dok ne postignemo. Otac nebeski na našu molitvu neće odgovoriti
zbog dodijavanja pa da nas se riješi, nego će nas bogato obdariti kada vidi da se
samo na njega oslanjamo. I obdarit će nas većim dobrima od onih koje molimo,
vječnim dobrima ukoliko za njih ustrajno molimo.
prvo čitanje. Gospodin je odlučio uništiti Sodomu i Gomoru zbog pokvarenosti
njihovih stanovnika. Tada je pomislio da bi bilo dobro to reći Abrahamu, jer je
njega izabrao. Kojeg li povjerenja Gospodinova prema Abrahamu! Gospodin je
to učinio vrlo obazrivo: Čujem da je vika na Sodomu i Gomoru, pa idem izvidjeti
kako je tamo. Abraham se tada primače bliže Gospodinu i poče zagovarati.
Kojeg li povjerenja i prisnosti Abrahamove s Gospodinom! Abraham u svome
zauzimanju za pravednike u Sodomi i Gomori vrlo obazrivo podsjeća Gospodina
da ne bi učinio što krivo, pogubio pravedna kao i grešnika, pa time navukao na
sebe loš glas da ni sudac svega svijeta ne radi pravo. Pazi na čast Gospodinovu.
Ali je ustrajan u zauzimanju za druge. Gospodin strpljivo sluša i na svaku
Abrahamovu molbu kojom pomiče brojčani prag pravednika obećava da će
poštedjeti gradove. Gospodin ne odbija Abrahama u njegovim molbama, iako je
odmah mogao reći: Čuj, Abrahame, dobro znam Sodomu i Gomoru. Nema tamo
ni jednog pravednika. Gospodin nije mogao uslišiti Abrahamovu molitvu.
Uništio je gradove, no ipak je spasio Lota.
Isus u prispodobi u Evanđelju govori o čovjeku koji u ponoć traži kruha u svoga
prijatelja. Zapravo, Isus govori kako se ponašamo mi ljudi, a kako naš nebeski
Otac. Prijatelj ne želi ustati i dati ono što se od njega traži. Ali jer ovaj ne
odustaje, ustat će i dati mu da mu ne dodijava. Na drugom mjestu Isus govori o
udovici koja moli nepravednog sudca da se zauzme za njenu stvar. Sudac, koji
se Boga ne boji niti za ljude mari, ipak će to učiniti, da mu ona više ne dodijava.
Tako mi ljudi postupamo jedni s drugima. Dat ćemo ono što se od nas traži da
nam drugi ne dosađuje svojim molbama. Udovica i ovaj čovjek koji treba tri
kruha nemaju nikoga drugoga tko bi im mogao pomoći ili dati to što trebaju, te
im ne preostaje drugo nego dosađivati dok ne dobiju. Isus želi da se mi tako
uzdamo u nebeskog Oca, kao onoga koji nam jedini može pomoći i da ne
odustajemo dok ne postignemo. Otac nebeski na našu molitvu neće odgovoriti
zbog dodijavanja pa da nas se riješi, nego će nas bogato obdariti kada vidi da se
samo na njega oslanjamo. I obdarit će nas većim dobrima od onih koje molimo,
vječnim dobrima ukoliko za njih ustrajno molimo.
s. Blaženka Rudić, OP
