U samostanu sv. Anđela Čuvara u Korčuli, od 23. do 29. lipnja održane su duhovne vježbe za naše sestre. Voditelji duhovnih vježbi bili su dvojica – fra Ante Vučković, OFM prvih nekoliko dana, ostatak duhovnih vježbi fra Domagoj Augustin Polanščak, OP. Fra Ante Vučković govorio je sestrama o motivima iz Ivanovog evanđelja, desetog poglavlja. Govor o Najamniku i onome tko i što nam je kralo i krade vrijeme – osobe i stvari, do preispitivanja u tišini svoga srca jesmo li mi bili ikada u ulozi Najamnika. Zatim govor o ovcama i pravim Vratima, pravom Pastiru i životu u izobilju. Svaki motiv ovog poglavlja fra Ante je sestrama približio s one opipljive, materijalne, svakodnevne životne strane na osobnoj i zajedničkoj razini, a onda i s one duhovne, uvijek vezane uz ovu prvu.
Fra Domagoj je sestrama približio različite novozavjetne tekstove – Posljednja večera i pranje novu, Marta i Marija, Prva Korinćanima o darovima, dotaknuvši se teme tišine i buke, odnosa posla i molitve, služenja bližnjima i pranja nogu svojim sestrama i onima oko nas. Isto tako fra Domagoj je spajao onu temeljnu čovjeku narav i prirodu koja je oko nas, ono što nam je Bog materijalno darovao, s onom duhovnom dimenzijom.
Time nam je Bog u ova dva propovjednika, Franjinom i Dominikovom, možda poručio jednu vrlo važnu poruku: kao što su se nekada, kako nam naš Red stoljećima prenosi, Franjo i Dominik susreli, svatko noseći u svome srcu zasađenu različitu klicu kako izgraditi Crkvu, tako se i mi moramo susretati u baštini misli koje su nam ova dva voditelja ostavila – jedan franjevac a drugi dominikanac, i učiniti da to bogatstvo raste u našem srcu, po Duhu Svetom.
Duhovne vježbe su slijedile svoju dinamiku. Sestre su šest dana provele u šutnji. Tijekom obroka nije se pričalo, nije se čitalo duhovno štivo. Razmatrali smo ljepotu hrane koju su nam sestre u kuhinji vrijedno pripremale, žrtvujući se u vrućini i znoju za sestre u duhovnim vježbama, te one koje su prale i servirale tanjure, hranu, isto tako žrtvujući se za sestre. Sestre su poštivale tišinu van objeda, u pauzama, dijeleći samo potiho, ne smetajući druge, ono što je bilo potrebno.
Uz to, časna majka s. Jaka pripremila je kutijicu s imenima svih pokojnih sestara u Kongregaciji. Svaka sestra izvukla je jednu, dvije ili koliko je god htjela sestara, te za nju pohodila katedralu sv. Marka u Korčuli, moleći jubilarni oprost. Sestre su ustrajale u ovoj ”dužnosti” pokazujući na taj način ljubav i zahvalnost svojim prethodnicama.
Naravno, proslavili su se i imendani i rođendani na dvije važne svetkovine: sv. Ivana Krstitelja i sv. Petra i Pavla. Ova tri velika svetca, preteča Isusova javnog djelovanja i temelj apostolstva nakon Isusova uskrsnuća! Početak i nastavak.
Ima li išta više simboličnije pred početak Vrhovnog zbora, dvadesetog po redu!? Duhovne vježbe bile su izvrsna pomoć, zahvaljujući:
Našim svećenicima voditeljima fra Anti i fra Domagoju – hvala im!
Našim sestrama koje su prale, kuhale, spremale sve za nas – hvala im!
Našim sestrama koje su sudjelovale u duhovnim vježbama poštujući dinamiku tišine – hvala im!
