PRESVETO TROJSTVO
Čitanja:
Kako razmišljati o riječima ponuđenih tekstova u svjetlu svetkovine Presvetog Trojstva? U kojim riječima se prepoznaje Tvorac čitavoga svemira? U čemu se očituje mudrost i slava Božja?! Kao što nam već prvo čitanje iz knjige Mudrih izreka želi pokazati – Bog – Otac i Sin i Duh Sveti – svojom mudrošću stvara svijet. U svemu stvorenome vidi se njegova ljubav, dobrota, ljepota i milosrđe. Na svakome koraku, u prirodi odražava se veličanstvenost i neiscrpiva velikodušnost koja poziva stvorenja da kliču Bogu i da mu se dive. Dobro je sveti Pavao u svojoj poslanici Rimljanima rekao: „O dubino bogatstva i mudrosti i spoznanja Božjega! Kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi! Doista, tko spozna misao njegovu, tko li mu bi savjetnikom?“ (Rim 11,33).
Na jednaki način psalmist uzvisuje Boga i proslavlja njegovo Presveto Ime.
On se divi svemu što je Bog stvorio, a najviše ističe čovjeka kao krunu njegova stvaranja. Bog je čovjeku dao najviše darove kao nijednom drugom biću. Dao mu je razum i slobodu da raspolaže sa svime i da svime upravlja, ali mu je isto tako u srce usadio čežnju da bude s njim, da ga ljubi i da ga u svojem životu i po svojem životu proslavlja. To nas potiče da razmišljamo o tome kakvi smo mi upravitelji Božjih dobara i milosti koje svaki dan na nas prosipa kao dobar Otac svojoj djeci? Koliko smo svjesni prisutnosti Božje mudrosti i milosti koja prebiva u našim dubinama? Kako pristupamo milosti Božjoj? Na koji način proslavljamo Presveto Ime Božje koje u svakom trenutku dana stavljamo na sebe u znaku križa? Koliko smo svjesni i koliko surađujemo s mudrošću Božjom kada želimo donijeti važne odluke? Događa li se i u našem životu onaj isti redoslijed koji spominje sveti Pavao u svojoj poslanici Rimljanima da „nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom“? (Rim 5, 3 – 4)
Na kraju krajeva, pozvani smo kao djeca Božja biti dionici velike nade koja je skrivena u Presvetom Trojstvu, a koja se sada posebno očituje u ovom vremenu kroz djelovanje Duha Svetoga, Duha istine koji će nas, kako kaže Isus „upućivati u svu istinu“ i „navješćivati ono što dolazi.“ Zato je važno neprestano prebivati u prisutnosti Božjoj i osluškivati njegov glas kako bismo mogli čuti ono što nam Gospodin želi reći, kako bismo u sjedinjenju s Trojedinim Bogom po mudrosti njegovoj mogli razlučiti što je dobro i istinito, što je dostojno i pravedno, milosrdno i spasonosno za naš vječni život. Pozvani smo već sada cijelim svojim bićem proslavljati Boga, neprestano hvaleći i slaveći njegovo Presveto Ime. Stoga, neka naše srce kliče i pjeva: GOSPODINE, BOŽE NAŠ, DIVNO LI JE TVOJE IME PO SVOJ ZEMLJI!
s. Marija Magdalena Ilić, OP
