DRUGA VAZMENA NEDJELJA. Nedjelja Božjega milosrđa
Učenici su u strahu. Ali, Isusov dolazak među njih sve mijenja. Isus donosi mir i zajedništvo. Jača u učenicima vjeru i hrabrost da svjedoče najveću istinu za svakog čovjeka – da je Isus Krist, Sin Božji, umro i uskrsnuo, te mu darovao Duha Svetoga. Koliko god mi bili naučeni na tu istinu, toliko puta ju i ne živimo u potpunosti.
I naši životi puno su puta zaogrnuti strahom, ali zaboravimo da prisutnost straha ne znači odsutnost hrabrosti, već izbor biti hrabar i zaista svjedočiti u svojim najobičnijim stvarima svakodnevnice da mi je taj isti Isus Krist, koji se ukazao učenicima, koji im je darovao mir, koji uvijek iznova donosi mir – to učinio upravo i meni.
Često mislimo da je kraj. Ne vidimo izlaz. Puno križeva nosimo. Strah nas je i vlastitih rana. Ali, tu nas Isus, na ovu Nedjelju Božjeg milosrđa, uči predivnu stvar, i to upravo preko Tome.
Toma je silno htio dodirnuti Isusove rane, vidjeti ih, da bi povjerovao. Isus mu dopušta da dotakne te Njegove rane, da povjeruje. Takva je i Isusova prisutnost u našim životima – u trenutcima kada mi je teško vjerovati, kada ne razumijem Isusove rane, kada mi se čine daleke, kada je uskrsnuće nešto meni u tom trenutku daleko – Isus mi daruje mir i dopušta mi da mu se približim, da svoju ruku stavim na Njegovu ranu, da se uvjerim, ako je On mogao proći Kalvariju za mene, nosio križ za mene, uskrsnuo za mene, da neću ostati sam/a.
Sve u ovome životu možemo proći sami, ali ne trebamo i štoviše to nije dobro, jer Isus Krist me ove nedjelje, preko Majke Crkve, podsjeća: prva stvar koju Bog donosi u moj život jest mir, koji samo on može dati. Drugo, nikada nismo sami, jer nam je darovao Duha Svetoga i treće – Isusove rane su izvor moje snage za hoditi naprijed i za nositi križeve života.
Isusove rane izvor su milosrđa i ljubavi u mome životu. Kada bismo tako živjeli, sve bi nam bilo lakše, i život bi nam postao puno jednostavniji. Neka tako bude!
s. Manes Puškarić, OP
