PORUKA SVETOG OCA FRANJE
ZA 62. SVJETSKI DAN
MOLITVE ZA ZVANJA
[11. svibnja 2025.]
Hodočasnici nade: dar života
Draga braćo i sestre!
Na ovaj 62. Svjetski dan molitve za zvanja, želim vam uputiti radosni i ohrabrujući poziv da budete hodočasnici nade darivajući svoj život velikodušno. Zvanje je dragocjeni dar koji Bog sije u srca, poziv da izađemo iz sebe i krenemo na put ljubavi i služenja. A svako zvanje u Crkvi – bilo laičko, bilo zaređena služba ili posvećeni život – znak je nade koju Bog ima za svijet i za svako svoje dijete. U naše vrijeme mnogi se mladi ljudi osjećaju izgubljenima pred budućnošću. Često doživljavaju neizvjesnost oko izgleda za posao i, još dublje, krizu identiteta koja je kriza značenja i vrijednosti i koju digitalna konfuzija dodatno otežava prevladavanje. Nepravde prema slabima i siromašnima, ravnodušnost sebične dobrobiti, ratno nasilje prijete projektima dobrog života koji se gaje u duši. Ipak, Gospodin, koji poznaje srce čovjeka, ne ostavlja nas u nesigurnosti, naprotiv, želi u svakome potaknuti svijest da je ljubljen, pozvan i poslan kao hodočasnik nade. Zbog toga smo mi odrasli članovi Crkve, osobito dušobrižnici, potaknuti prihvatiti, razlučiti i pratiti hod zvanja novih naraštaja. A vi mladi pozvani ste biti protagonisti, bolje rečeno suprotagonisti s Duhom Svetim koji u vama budi želju da život učinite darom ljubavi.
Prihvaćanje vašeg profesionalnog putovanja
Dragi mladi, „vaš život nije „u međuvremenu“. Ti si Božji sada“ (Posinodalna apostolska pobudnica Christus vivit, 178). Potrebno je posvijestiti da dar života zahtijeva velikodušan i vjeran odgovor. Pogledajte mlade svece i blaženike koji su se s radošću odazvali Gospodinovom pozivu: sveta Ruža iz Lime, sveti Dominik Savio, sveta Terezija od Djeteta Isusa, sveti Gabrijel od Žalosne Gospe, blaženicima – uskoro svecima – Carlo Acutisu i Pier Giorgio Frassati i mnogi drugi. Svaki je od njih svoj poziv doživljavao kao put prema punoj sreći, u odnosu sa živim Isusom. Kada slušamo njegovu riječ, srce nam gori u grudima (vidi Luka 24,32) i osjećamo želju posvetiti svoj život Bogu! Stoga želimo otkriti kako, u kojem obliku života uzvratiti ljubav koju nam On prvi daje. Svaki poziv, spoznat u dubini srca, uzrokuje klijanje odgovora kao unutarnjeg poriva prema ljubavi i služenju, kao izvora nade i milosrđa, a ne kao traženja samopotvrđivanja. Poziv i nada su, dakle, isprepleteni u božanskom planu na radost svakog muškarca i svake žene, koji su svi osobno pozvani dati svoj život za druge (vidi Apostolsku pobudnicu Evangelii gaudium, 268). Mnogo je mladih ljudi koji žele upoznati put na koji ih Bog poziva: neki prepoznaju – često s čuđenjem – poziv za svećeništvo ili za posvećeni život; drugi otkrivaju ljepotu poziva na brak i obiteljski život, kao i zalaganje za opće dobro i svjedočanstvo vjere među kolegama i prijateljima.
Svaki poziv pokreće nada, koja se pretvara u pouzdanje u Providnost. Zapravo, za kršćanina je nada mnogo više od običnog ljudskog optimizma: to je prije sigurnost ukorijenjena u vjeri u Boga, koja djeluje u povijesti svake osobe. I tako poziv sazrijeva kroz svakodnevno opredjeljenje vjernosti Evanđelju, u molitvi, u razlučivanju, u služenju. Dragi mladi, nada u Boga ne razočarava, jer On vodi svaki korak onih koji mu se povjeravaju, trebaju mladi ljudi koji su hodočasnici nade, hrabri u predanju života Kristu, puni radosti same činjenice da su njegovi misionarski učenici.
Prepoznati svoj vlastiti profesionalni put
Otkriće vlastitog poziva događa se kroz putovanje razlučivanja. Taj put nikada nije usamljen, nego se razvija unutar kršćanske zajednice i zajedno s njom. Dragi mladi, svijet vas tjera da donosite ishitrene odluke, da svoje dane ispunite bukom, sprječava vas da iskusite tišinu otvorenu Bogu koji govori srcu. Imaj hrabrosti stati, poslušati sebe i pitati Boga što sanja za tebe. Molitvena tišina neophodna je za “čitanje” Božjeg poziva u vlastitoj povijesti i za slobodan i svjestan odgovor.
Sabranost nam omogućuje shvatiti da svi možemo biti hodočasnici nade ako darujemo svoj život, osobito u službi onih koji žive na materijalnim i egzistencijalnim periferijama svijeta. Tko sluša Boga koji poziva, ne može zanemariti vapaj brojne braće i sestara koji se osjećaju isključenima, ranjenima, napuštenima. Svaki se poziv otvara poslanju biti Kristova prisutnost tamo gdje je najveća potreba za svjetlom i utjehom. Posebno su vjernici laici pozvani društvenim i profesionalnim angažmanom biti “sol, svjetlo i kvasac” Kraljevstva Božjega.
Pratite profesionalno putovanje
U tom obzoru pastoralni i strukovni djelatnici, osobito duhovni pratitelji, ne smiju se bojati pratiti mlade s nadom i strpljivim povjerenjem božanske pedagogije. Za njih se radi o tome da budu ljudi sposobni slušati i s poštovanjem dočekati; ljudi kojima mogu vjerovati, mudri vodiči, spremni pomoći im i pažljivi u prepoznavanju Božjih znakova na njihovu putu. Stoga potičem na promicanje brige za kršćanski poziv u različitim područjima ljudskog života i djelovanja, potičući duhovnu otvorenost svake osobe Božjem glasu, u tu je svrhu važno da obrazovni i pastoralni itinerari daju odgovarajuće prostore za pratnju poziva. Crkva treba pastire, redovnike, misionare, supružnike koji znaju s povjerenjem i nadom reći “da” Gospodinu. Zvanje nikada nije blago koje ostaje zatvoreno u srcu, nego raste i jača u zajednici koja vjeruje, ljubi i nada se. A budući da nitko ne može sam odgovoriti na Božji poziv, svi trebamo molitvu i podršku naše braće i sestara.
Dragi naši, Crkva je živa i plodna kada rađa nova zvanja. A svijet traži, često nesvjesno, svjedoke nade, koji svojim životom navješćuju da je nasljedovanje Krista izvor radosti. Nemojmo se stoga umoriti tražiti od Gospodina nove radnike za njegovu žetvu, uvjereni da On i dalje poziva s ljubavlju. Dragi mladi, vaše nasljedovanje Gospodina povjeravam zagovoru Marije, Majke Crkve i zvanja. Hodite uvijek kao hodočasnici nade putem evanđelja! Pratim vas svojim blagoslovom i molim vas da molite za mene.
Rim, Poliklinika Gemelli, 19. ožujka 2025.
FRANJO
