ŠESTA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:
Jr 17,5-8; Ps 1,1-4.6; 1Kor 15,12.16-20; Lk 6,17.20-26
U ono vrijeme: Isus siđe s dvanaestoricom i zaustavi se na ravnu. Podigne oči prema učenicima… Današnjem odjeljku Lukina evanđelja prethodi izbor dvanaestorice apostola.
Iako u tekstu (6. 17-19) Luka precizira odakle se sve mnoštvo sabralo kako bi slušalo Isusa, čitamo …On upravi pogled na svoje učenike te reče… (20). Blago siromasima, blago gladnima, tužnima, progonjenima… Mnoštvo naroda je uz Isusa, ali možda većina od njih traži nešto za sebe, nešto za dragog člana obitelji ili zajednice, nešto za osobni život važno, konkretno i aktualno. Mnoštvo ljudi može biti zaneseno, znatiželjno, zavedeno, može reagirati nošeno snagom onoga drugoga do, iza ili pored sebe. Ne možemo znati motivaciju mnoštva ljudi koji su došli vidjeti, dodirnuti i čuti Isusa.
Isus upravi pogled na učenike i njima posebno ocrtava plan života. Izabrani učenici su karike koje povezuju mnoštvo/narod s Ocem. On ne gleda život kao trenutak u kojem smo gladni, siromašni, tužni, progonjeni… Isus ne suprotstavlja život na zemlji – životu u nebu. On već sada želi dati vrijednost mukama, teškoćama, križevima života. Isus ne daje plaću za patnju, on nas ne želi razveseliti jer će to proći! On nas poziva na kvalitetu života sada, zove nas na veće zadatke, on nam postavlja više ciljeve i upućuje naše oči Gore – Ocu!
Koliko smo puta htjeli da sve prođe, da završi naša muka i riješe se problemi! Isus nam ne daje lažne nade, ne olakšava nam staze tako što čisti naše puteve, ispunja provalije ili pomiče kamenja zbog kojih putem posrćemo. On naše srce, misli i djela usmjerava vječnosti.
Da se ne dogodi da bogatstvom koje posjedujemo steknemo sve što možemo i što nam treba, a sebe izgubimo.
Da se ne dogodi da uvijek siti ne vidimo gladnog brata i sestru do sebe.
Da se ne dogodi da u svojoj sreći i veselju ne tješimo ucviljene i ne olakšavamo žalosti pogođenih, izgubljenih…
Da se ne dogodi da uživamo u dobru glasu koji drugi o nama šire, a svoje srce ne ispravljamo.
Uprimo svoje oči u milosrdnog i dobrog Oca. Otvorimo svoje uši i poslušajmo njegov glas. Oplemenimo svoje riječi da budu melem i hrana potrebnima. Omekšajmo ljubavlju svoja srca da se u njima očituje ljubav Božja. Usmjerimo svoje korake na put Istine i dat će nam Gospodin mir srca i spokoj duše! Budimo ono što jesmo; učenici, učenice Kristove!
s. Jaka Vuco, OP
