TRIDESET I PRVA NEDJELJA KROZ GODINU
ČITANJA:
Pnz 6,2-6; Ps 18,2-4.47.51ab; Heb 7,23-28; Mk 12,28b-34
“Čuj, Izraele! Gospodin, Bog naš, Gospodin je jedini! Zato ljubi Gospodina, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom!” (Pnz 6,4 – 6)
Postoji kratka priča koja kaže kako je pobožni Židov došao rabinu i molio da mu razjasni što je najvažnije u zapovijedi ljubavi. Je li najvažnije ljubiti srcem ili dušom ili snagom? A rabin mu odgovori: Najvažnije je ono: svim.
Kada su Izraelci na Sinaju primili Zapovijedi, trebali su ih vršiti i svoju djecu poučavati: „I naredio nam je Jahve da sve ove naredbe vršimo u strahopoštovanju prema Jahvi, Bogu svome, da bismo uvijek bili sretni i da živimo kao što je to danas.“ (Pnz 6,24) Mi obično mislimo kako nas zapovijedi sputavaju i oduzimaju životnu radost. To se može dogoditi ako ih ne prihvaćamo i ne vršimo svim srcem, nego polovično, ili uvijek zadržavajući nešto za sebe. Bog želi da mu se predamo cjelovito. Naša je sreća u potpunoj predanosti Bogu, koji jedini treba vladati našim srcem. Srce, duša, um i tijelo – to je cjelovit čovjek. Često se tužimo kako Boga ne nalazimo, kako smo neispunjeni i nesretni. A Bog kaže: Tražite me svim srcem svojim pa ćete me naći. (usp. Jr 29,13)
Ako zapovijed ljubavi nalaže da ljubimo Boga svim bićem, savršeno, jer je on ljubavi i štovanja vrijedan – to je nemoguće. Mi slabi i nesavršeni ljudi to ne možemo. Kako mogu razumjeti što nalaže zapovijed ljubavi?” U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego – on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše” (1 Iv 4,10)
U ovome je ljubav: Bog je ljubio nas. Bog uvijek prvi ljubi. Iz ljubavi me je stvorio. Ljubi me oduvijek i zauvijek. Njegova ljubav je stalna i trajna i nikada se neće odmaknuti od mene. Ništa me ne može rastaviti od te ljubavi. Ništa, osim moje slobodne odluke. Ako Bog zapovijeda da ga ljubim on zapravo želi da te ljubavi postanem svjesna, da joj se predam svim srcem, svom dušom i svim umom. Boga ljubiti ponajprije znači njegovu ljubav primiti. Tko je Bog za Izraela? Govori se u Starom zavjetu Izraelu: On je tvoj Otac, Stvoritelj, tvoj život, tvoj dugi vijek, tvoj blagoslov i sreća. A što ti trebaš činiti, Izraele? Ti uz Boga prioni, uz njega se priljubi, njemu se prikloni, njegove riječi slušaj i izvršavaj. Boga ljubiti znači prihvatiti ga kao temelj svoga života. Znači prihvatiti njegovu riječ i njegovu volju, a to je više od žrtava i paljenica za koje mi mislimo da ih trebamo Bogu prinositi, kako kaže pismoznanac iz evanđelja.
Što znači ljubiti bližnjega? Kad postanemo svjesni da smo ljubljeni od Boga i da nam je ta ljubav životno potrebna, onda ćemo tako promatrati i bližnje. Gledat ćemo druge kao ljubljenu Božju djecu i željet ćemo da toga postanu svjesni. Nećemo nad drugima vladati ili ih podčinjavati, jer svi imamo jednako dostojanstvo i slobodu djece Božje.
Tko bi se usudio reći kako Boga ljubi svim srcem, svom dušom, svim umom i svom snagom? Njegovu ljubav nikada nećemo moći u potpunosti primiti jer nas beskrajno nadilazi. Primiti ljubav – to zahtijeva htijenje i napor, trud i odricanje. Ali uvijek nam u pomoć dolazi naš Veliki svećenik, koji je jednom zauvijek savršeno prihvatio Očevu ljubav i njegovu volju i za nas se prinio. U njemu i po njemu možemo ljubiti Boga i bližnjega.
s. Blaženka Rudić, OP
