• DUHOVNOST

Tko ne primi kraljevstva Božjeg kao dijete…

 

 

DVADESET I SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU

ČITANJA:
Post 2,18-24; Ps 128,1-6; Heb 2,9-11; Mk 10,2-16

 

Počet ćemo od drugog čitanja ove dvadeset i sedme nedjelje kroz godinu – da milošću Božjom bude svakome na korist što je on (Krist) smrti okusio. Uistinu, pitamo li se, je li nam na korist? I znamo li to tako gledati? Znamo li se okoristiti (težak izraz, ali upotrijebljen i u Riječi!) Kristovom smrću? Ili radije koristimo Boga za neke svoje druge stranputice? Možda nas to želi upravo upozoriti glavna nit prvog čitanja i evanđelja ove nedjelje – svetost braka, svetost nerazdruživosti žene i muškarca.

Tko je shvatio svetost braka, shvatio je svetost čistoće srca a onda i ljudskog života i ljudskih odnosa – živio ju on predbračno, bračno, u celibatu ili zavjetom čistoće u redovništvu, ili pak nekim osobnim zavjetom Bogu. Možda bi se nekima činilo da ih ova nedjelja svojim riječima ne dotiče, jer možda nisu u braku, niti ih je Bog na to pozvao, a možda ih je pozvao, pa ga teško žive i s time niti ne žele čuti što Bog govori, ali to nije ispravno, jer Božja Riječ nam uvijek govori i uvijek nas se tiče – to može izvesti samo Duh Sveti!

A kako možemo shvatiti svetost braka i čistoće (u svakom njenom gore navedenom obliku)? Tako da poslušamo Isusov savjet pri kraju evanđelja ove nedjelje koje Crkva stavlja pred nas, tako da imamo koristi od Njegove smrti. To možemo samo ako budemo kao djeca. Zaista kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjeg kao dijete, ne, u nj neće ući. To su Božje riječi. Vrlo su jasne. Nama je samo staviti pred sebe jedno dijete. Kakvo je ono? Ovisno o majci i ocu, ne brine jer zna da otac i majka brinu o svemu, radosno je i bezbrižno jer opet – ima na koga se osloniti, netko brine za nj!  Ima potpuno povjerenje i trči u njihov zagrljaj.  No, dijete je i slika Oca Nebeskog! Koliko puta smo povisili ton na naše malene u obitelji? Koliko puta smo se naljutili i na njih istresli i ono što ne trebamo? A oni, kako si reagirali? Za nekoliko trenutaka, bez ikakvih zamjerki, trčali bi nam u zagrljaj! Eto to je dijete – ono bezuvjetno oprašta. I ide dalje u životu. Ne pamti zlo, ali ga osjeti, i bježi od njega jer traži dobro i sigurnost.

To je jedno dijete. A to ujedno znači ne imati okorjelo srce. Vjerojatno su ljudi staroga zavjeta imali ispriku biti drugačiji, tvrđeg srca, ali Božja pedagogija je s vremenom otkrivala što želi od čovjeka, kakvu promjenu – onu srca od kamena u srce od mesa. Mi, umjesto da to činimo, pola života trudimo se pretvoriti naše srce od mesa u srce od kamena, pa se drugi, umjesto naslone, udare o njega i pobjegnu! To nije čisto srce, već nečisto, okorjelo, i takvo neće vidjeti kraljevstva Božjega jer to nije srce djeteta.

Ove nedjelje upitajmo se: Kakvo je moje srce? Branim li svetost predbračne i bračne čistoće? Ako sam u braku, trudim li se živjeti to jedinstvo jednog tijela i duše sa svojom drugom polovicom? Jesam li poput djeteta (ne djetinjast/a!) iskren, pun pouzdanja u Oca Nebeskog, i jesam li zahvalan za Kristovu smrt? Živim li od nje?

Ako si samo i postavimo to pitanje, već smo na dobrom putu, a Bog će nam dati snage i milosti da idemo naprijed.

 

s. Manes Puškarić, OP

Najnovije