• NOVOSTI

U Zagrebu pokopana s. Tadeja Bošnjak

Sprovod s. Tadeje Bošnjak bio je u četvrtak 18. travnja, na groblju Miroševac u Zagrebu.

Sprovod s. Tadeje Bošnjak bio je u četvrtak 18. travnja, na groblju Miroševac u Zagrebu. Na vječni ju je počinak ispratila brojna rodbina, prijatelji i znanci. Sprovodne je obrede vodio naš duhovnik o. Alojz Čubelić. Bio je nazočan župnik Krista Kralja, vlč. Ivan Filipčić i braća dominikanci gotovo iz svih njihovih samostana. Isto tako su došle sestre dominikanke iz svih naših kuća i zajednica. Duga povorka  ispratila je s. Tadeju do grobnog humka pjesmom i molitvom. Nakon pročitanog Evanđelja o. Alojz je u svojoj homiliji uspoređivao s. Tadeju s. biblijskim likovima, kao ženu mudru, staloženu, punu vjere i predanja u Božje ruke.

Odmah nakon sprovoda bila je misa zadušnica u samostanskoj kapeli bl. Ozane, u Trnju. Umjesto homilije, s. Katarina Maglica – zagrebačka priora, osvrnula se na životni hod s. Tadeje koji je prekinut u njezinoj 83. godini života. Život s. Tadeje se nastavlja, ali samo na drugačiji način.

 Oproštajno slovo s. Katarine Maglica

U cvijetu svoje mladosti, u 22. godini života, Marija Bošnjak dolazi u Korčulu u samostan Svetih Anđela Čuvara s nakanom da postane sestra dominikanka. Rođena je u skladnoj kršćanskoj obitelji gdje je živjela sa svojim roditeljima, Antom i Anicom, sa svoja tri brata, Marijanom, Mijom i Matom i sa svoje tri sestre, Anđom, Anicom i Katom. Rado je spominjala svoje lijepo selo Rosulje, svoju Usoru i svoj Tešanj.

Marija je svoj novicijat započela 8. 12. 1963. godine, obdarena  novim imenom – sestra Tadeja. Već se slijedeće godine zavjetuje, a šest godina kasnije, 1970. polaže svoje doživotne zavjete. Puna života, volje, ponosa i odlučnosti nastavila je svoje životno  hodočašće.

Dom za starije i nemoćne u Korčuli bilo joj je prvo djelovanje izvan samostana. Stariji i nemoćni su tražili puno pažnje i ljubavi, a uvjeti nikakvi. S. Tadeja i ostale sestre s kojima je radila nadoknađivale i loše uvjete i potrebu za obiteljskom ljubavlju.

S. Tadeja priznaje da se tu prvi put susrela s pravim poteškoćama, jer sa starijim osobama nije nikada radila. Posluh i želja da bude dosljedna svom izboru zvanja, pomogli su joj nadvladati nadošle poteškoće. Iz Korčule ide u Zagreb i njeguje bolesne sestre. U međuvremenu je završila i bolničku školi pa joj je bilo lakše.

Godine 1973. zajedno sa s. Emanuelom Škarica odlazi u Göttingen gdje radi u bolnici, dok s. Emanuela djeluje na socijalnom polju. Na poziv braće dominikanaca iz Hamburga odlaze u posjet misiji. Pune crkve naših ljudi, molilo je i pjevalo svim srcem. Sestre su osjetile dio domovine i u dogovoru sa svojom upravom, iz Götingena prelaze u Hamburg. Tu je kuhala, pripremala djecu za prvu svetu pričest, vršila sakristansku službu i posjećivala bolesne, žalosne i napuštene.

U Hrvatskoj katoličkoj misiji Hamburg djeluje od 1974 do 1979., kada odlazi u Zagreb gdje je u dva navrata izabrana za prioru zagrebačke zajednice. Iz Zagreba ponovno odlazi u Hamburg i nastavlja s radom tamo gdje je stala. Tu je provela 10 godina, od 1985. do 1995.

Imenovana ekonomom u Korčuli napušta Hamburg i bogato polje rada i odlazi u kuću maticu. Savjesno vrši dužnost ekonome što nije nimalo lagan posao, sve do 2002. godine.

Nakon te službe poslana je u Chicago u misiju u kojoj su djelovali braća dominikanci, i tu ostaje do zatvaranja Misije 2006.  S. Tadeja se vraća u Korčulu gdje vrši službu podučiteljice u novicijatu nešto duže od godine dana. Potom je premještena u Gruž, u Dubrovnik u kuću braće dominikanaca. Tu djeluje novih deset godina, od 2007. do 2017.

Bolest joj nije dopustila duže ostati. Dolazi u Zagreb bliže bolnicama. Svoj križ bolesti je nosila strpljivo i nenametljivo. Nikada se nije povukla iz života. Nastavila je raditi manje teške poslove, sudjelovala u životu svoje zajednice koliko je više uspijevala i koliko su joj sile dopuštale. S. Tadeja je primjer prave redovnice koja je uvijek znala što hoće, što treba i što može. Dostojanstvenog i ponosnog držanja, spremna na smijeh i šalu, otvorena za razgovor i zdravo znatiželjna za ono što se događa u zajednici, u domovini i svijetu.

Zapažala je sestre koje kolebaju u svom zvanju, razgovarala s njima, hrabrila ih, otvarala im oči, molila za njih. Znam sigurno za nekoliko spašenih zvanja zauzimanjem sestre Tadeje. Radovala se uspjesima sestara, postignućima svoje rodbine, svoga naroda i domovine. Rodoljublje joj je usađeno u djetinjstvu. Ona ga je samo produbljivala. Našu braću dominikance je voljela kao rođenu braću, poštivala ih, pomno pratila  zanimanjem i molitvama. Na svog brata Matu, dominikanca osobito je bila ponosna.

Draga naša s. Tadeja nedostajat će nam tvoj dragi lik, tvoje prisustvo u našoj zajednici i u životu svake od nas. Nedostajat će nam tvoje molitve i prebiranje zrnaca krunice, tvoja briga za prozore i vrata, za tugu u očima sestre, za suzu koju bi osjetila i ne vidjevši je. Duboko vjerujem da te dočekala tvoja obitelj iseljena u Nebo, naše sestre s kojima si dijelila dio životnog hoda, tvoj Isus čiji je lik na smetlištu nađen, a ti si ga posebno voljela, njemu se molila i kod drugih budila pijetet prema njemu. I danas se nosi u procesijama u Hamburgu, a Božji puk mu se klanja i ljubi ga na Veliki Petak. Dočekala te i naša majka Marija kojoj si istinski bila pobožna kao prava dominikanka. Njena krunica je uvijek visjela o tvom pojasu, a prsti ti prebili zrnca  dok si pobožno nizala zdravomarije.

Draga naša s. Tadeja  hvala ti za primjer života i za sve što si ugradila u postojanje naše Kongregacije i živote pojedinih sestara.

Počivaj u miru! Gospodin ti bio nagrada!

Najnovije