Ponovno je dvorana bila premala, ponovno nije bilo dovoljno stolica. Međutim, ovo nisu riječi nezadovoljstva, već samo potvrda koliko mi roditelji cijenimo trud vrtića i želimo uživati u našim mališanima. Osobno, bilo bi mi jako žao da sam morao propustiti ovu priredbu, zapravo pravu svečanost, jer propustio bih puno toga. Onako faktografski, propustio bih dva nadahnuta pjevačka nastupa odgojiteljica. Propustio bih one najmanje, ali i najslađe, Anđele s pjesmom i recitacijom, pa onda one malo starije Leptiriće s istim programom. Pa onda poseban program grupe Ribice pod nazivom „Božić naših starih“ i za sami kraj sjajan igrokaz najstarije grupe Smješkići pod nazivom – „Isus u vrtiću“.
Međutim, cijela priredba bila je puno više od tih nekoliko vrijedno pripremanih nastupa. Bilo je to preko sat vremena ispunjenog pravim blagdanskim, božićnim ugođajem. Bilo je tu treme, stida, srama, nekoliko bjegova u zagrljaja mame, onako za završno ohrabrenje… Bilo je i puno osmijeha, širom otvorenih očiju onog trena kad su s pozornice vidjeli dupkom punu dvoranu. Pa onda pokoje suzno oko, mame, bake, sestre, tete… Bilo je i smijeha, radosti, pljeska, ovacija, pravih nagrada za puno ljubavi i truda koji su uloženi u pripremu cijele priredbe. Najviše je bilo one iskrene dječje sreće i veselja s kojom su nam ponovno pokazali kako su oni zapravo puno veći, zreliji i pametnije nego što mi mislimo. Sjajno su nam dali uvid što i koliko mogu uz podršku svojih najbližih i najdražih, ali i lijepo poručili svima što je zapravo pravo značenje Božića.
I zato, da završimo onako kako je priredba počela, s pjesmom „Raduj se o Betleme“. Radujte se i veselite, jer takvo je doba godine. Božić nam stiže, rođenje maloga Isusa, vrijeme sreće i radosti, a boljeg uvoda u ovaj božićni vikend nismo mogli dobiti.
Marko Šapit
