Treća korizmena nedjelja
Žeđ je jedna od najgorih stvarnosti koja postoji. Žedan čovjek, suhog i slijepljenog grla, ne može se koncentrirati na ništa drugo osim da utaži svoju žeđ. Mnogi ljudi bi radije izabrali glad nego žeđ, jer smatraju da je žeđ gore stanje.
I svi likovi koje susrećemo kroz evanđelje ove korizmene nedjelje, svi su oni žedni, svatko na svoj način. U centru događanja je Isus, koji sjedi na zdencu. Svi likovi oko njega se kreću, dolaze i odlaze – Samarijanka, apostoli. Ona dolazi zahvatiti vode, spominjući još likova koji su stvorili svoju sliku Boga, kao što je i ona sama imala. Apostoli pak donose kruh, misleći o Isusovim potrebama, imajući opet, svoju sliku o njemu, ne shvaćajući o kakvom kruhu im on govori. Ali, Isus sjedi i dalje.
Likovi su se izmijenili. Apostoli su prošli svoj životni put, svoju muku, svoj život za Krista. Samarijanka je sigurno doživjela promjenu i iako ne znamo kako je njen život završio, vjerujemo da joj je susret s Isusom zauvijek promijenio život. Ipak netko nije otišao. Isus i dalje sjedi, na zdencu, čekajući nas da zahvatimo živu vodu. Čekajući nas da zapravo zahvatimo Njega. On je pojeo kruh muke koji je morao i time postao za nas živi kruh koji je s nama do konca svijeta. Objavio nam je kakve klanjatelje Otac voli – koji se klanjanju u Duhu i istini. A koje je ljepše klanjanje Ocu, Sinu i Duhu nego li živjeti kako živi Trojstvo unutar sebe? Mi možemo izmišljati načine, lagati sami sebe, stvarati na temelju svome mašte i perspektiva, ali ako to sve ne razbijemo, nismo njega dostojni, nismo klanjatelji kakve traži On.
I mi često dolazimo i odlazimo, a On sjedi na zdencu. Čeka i ne buni se, ne gunđa, nije srdit. Kada god dođemo i ako ga želimo čuti, poput Samarijanki, objašnjava nam. Kada god dolazimo sa ‘’svojim kruhom’’ poput apostola i nudimo mu ga, On strpljivo objašnjava što je Božja volja za naš život. Ponekad ne želimo čuti, ponekad se bojimo promjene, bojimo se kako će drugi reagirati na to. Ali, bit ovog ulomka evanđelja jest upravo ta – srušiti sve svoje slike o Bogu, odbaciti kontrolu i grčevito držalje za moj i tuđi život, pustiti Bogu da čini doslovno što hoće. A to nije lako. Mi mnogo puta kažemo da to činimo, ali ako smo iskreni sa sobom i drugima, znat ćemo da ne činimo.
Dobro je prisjetiti da su Isusove riječi na križu bile, među ostalima i ‘’Žedan sam’’. On nama daje vode žive, ali trebamo i mi Njemu dati vode. Koja je to voda? Kako utažiti Njegovu žeđ? Mijenjati se, srušiti sve slike o Bogu koje nisu zapravo Bog, biti iskreni prema sebi, drugima i Njemu. Jer bez toga, On može jako, jako malo učiniti za nas i preko nas za druge. Zapravo, On želi duše, i to je jedino važno – voditi duše spasenju. Ne samo naše, već i tuđe preko nas za Njega – molitvom i susretom. Ako i uzmemo drugdje piti, ne ljuti se On, zna On nas u potpunosti, i uvijek nas čeka. Takav je naš Bog. Blagoslovljen korizmeni hod!
s. Manes Puškarić OP
