Nerijetko sam u životu zamišljala kako je to naći se na mjestu gdje su prije tebe boravili veliki i sveti ljudi. Ljudi koji su sjedili u istim studentskim klupama, šetali istim hodnicima, i brali limune iz istoga vrta. Lijepo je bilo živjeti s tim mislima i naći se u tim trenucima, no teško je bilo zamisliti da bi se nešto takvo moglo i ostvariti. Ali kako i postoji izreka u narodu: „čovjek snuje, Bog odlučuje!“ Znam, mnogima je Rim poznat kao vječni grad, mnogima je poznat kao sveučilišni grad, ali njegova posebnost je tlo natopljeno svjedočkom i svetom krvlju prvih kršćanskih mučenika, i stopama velikih svetih ljudi. I meni je od nedavno Gospodin dao šansu da proboravim jedno vrijeme u vječnom gradu i osjetim dodir svetosti. Dominikansko pontifikalno sveučilište Angelicum? Njegova posebnost, duh dominikanske duhovnosti i blizine naših svetaca ne znam jesam li više što mogla poželjeti u životu?
Ponovno sjediti u studentskim klupama, u istoj onoj auli u kojoj je prije nas sjedio sv. Ivan Pavao II., u istoj auli gdje je obranio svoju doktorsku disertaciju, auli 11, prolaziti istim hodnicima, kojima je prolazio i danas mnogima poznat Fulton Sheen.
Angelicum je dominikansko pontifikalno sveučilište sa bogatom povijesnom tradicijom. Ponekada smo mogli čuti da Angelicum i nije `baš neko Sveučilište`, no nakon svega ovdje spoznatoga i viđenoga, mogli bismo postaviti pitanje, na temelju kakvih iskustava ljudi donose pojedine predrasude? Angelicum je jedino Papinsko Sveučilište koje ima bogatu tradiciju od preko 40 godina svakodnevnog cjelodnevnog Euharistijskog klanjanja pred Presvetim. Nije li to baš ono što nam je sv. Toma Akvinski ostavio u baštinu? Naše znanje i spoznaje jedino mogu biti autentične kada prignemo svoja koljena pred Presvetim. I to je jedini pravi smisao svega.
Čovjek je biće stvoreno na sliku Svevišnjega koje teži u životu uvijek spoznati nešto novo. Očito je ta želja za spoznajom novoga ono što nas gura naprijed. I baš kako mi je jednom prilikom rekla jedna naša sestra dominikanka u razgovoru ovdje u Rimu; `Ana gdje ima volje ima i načina`.
Od 22. 02.- 25. 02. na Angelicumu održavao se tjedan posvećen istraživanjima postdoktoranta na fakultetu Društvenih znanosti, prisutnih iz svih krajeva svijeta. Svaki kandidat je trebao iznijeti svoju tezu rada, na koju su prisutni kandidati i profesori davali svoje prijedloge za doradu, kritike i komentare. Raspravu bi zaključio mentor pojedinog kandidata. Tema kojoj je moje istraživanje posvećeno je tema „Princip solidarnosti i bratstva u Hrvatskom društvu“, koja se bavi pitanjem ideologije komunizma i postkomunističkog društva u Hrvatskoj, te kvantitativnim istraživanjem među mladima pojmova solidarnosti i bratstva, koje na poseban način ističe papa Franjo. Mentor navedenog istraživanja je dominikanac prof. Alejandro Croshwaite.
U sklopu znanstvenog postdoktorskog tjedna, prof. sr. Helen Alford, dekanica fakulteta, organizirala je posjet dvama dikasterijima pri Svetoj Stolici, koji su od neizmjerne važnosti za život Crkve. Dikasterij za laike, obitelj i život i dikasterij za integralni ljudski razvoj. Sa postdoktorantima u posjet dikasterijima išli su i studenti create TX programa koji borave također jedan semestra u Rimu na fakultetu Društvenih znanosti. Posjet ovako važnim institucijama koje djeluju pri Svetoj Stolici, zapravo nam mogu samo otvoriti pogleda na jedan širi spektar i pogled na sveopću Crkvu i njeno djelovanje u svijetu. U interaktivnom dijalogu dobili smo odgovore na različita pitanja i prijedloge kako možemo djelovati na partikularnom području u suradnji sa svojim mjesnim biskupima.
Kruna i vrhunac svega bila je po prvi puta u povijesti organizirana audijencija svih pontifikalnih sveučilišta sa papom Franjom 25. 02. Prije ulaska u aulu Pavla VI., braća dominikanci kao i sestre, te studenti Angelicuma izmoli su krunicu ispred statute „Angels Unaware“, baš kako i priliči našem Redu. Poruka sv. Oca pape bila je da u zboru ne budemo solisti koji će redovito odskakati od ostalih, nego da budemo oni koji će zajedničkim radom i sa srcem stvarati novo u budućnosti.
Znanstveni rad i istraživanje moga boravka na Angelicumu ne prestaje ovim, ovo je jedan dio, ostaju tu još kolegiji za odslušati i položiti na engleskom i talijanskom, i uz Božju pomoć privesti ovo nevjerojatno iskustvo s uspjehom kraju. Čovjek u životu nosi tolike iracionalne strahove, strahove koje je dobio tijekom odgoja, a isto tako i nepovjerenjem njegovih bližnjih u njega kao osobu. Odgovorni smo jedni za druge, odgovorni smo talente koje nam je Gospodin darovao razvijati, a ne ih zakopati pod zemlju, jer tako nikada nećemo ostvariti poslanje koje od nas očekuje Svevišnji, a ne čovjek. Zahvalna Bogu na novim spoznajama, i svakoj osobi koja mi je bila poticaj da krenem ovim putem, da se odvažim i pokušam, mojim sestrama, prijateljima i kolegama s posla, mogu samo reći hvala što postojite! Uz vas čovjek može samo postati bolji čovjek! A upravo to me uči i ovaj boravak u vječnom gradu, biti bolja, biti poniznija, i nesebična osoba, te davati bližnjima onoliko koliko mi Gospodin dopusti.
Vaša s. Ana Begić
