Na blagdan blažene Ozane u ranim jutarnjim satima uputile smo se nas tri sestre prema Kotoru: S. Zorana i s. Barbara iz Korčule i s. Bernardica iz Orebića kako bi stigle na sv. misu u 10 sati. Kotorani su se pripremali na blagdan s trodnevljem za vrijeme kojeg je propovijedao don Krešo Puljić, profesor na Teološko-katehetskom institutu u Mostaru. On je propovijedao i na sam blagdan na sv. misi u 10 sati, na kojoj smo i mi bili.
Sam Kotor, koji je vrvio od turista koji su pristigli s broda za krstarenje, dočekao nas je s prekrasnim sunčanim vremenom i užurbanim stanovnicima. A crkva sv. Marije od Rijeke, koja čuva neraspadnuto tijelo blažene Ozane dočekala nas je širom otvorenim vrata. Takvo je bilo i srce blažene Ozane koja je radosno dočekivala mnoštvo hodočasnika koji su joj, baš kao i nekoć dok je živjela u maloj ćeliji pred crkve sv. Pavla, dolazili po utjehu, pomoć i tražeći molitve. Tko je god posjetio crkvu koja čuva njezine zemne ostatke nije izašao iz te crkve isti, ostavio je tamo tjeskobu i brige, a ponio sa sobom utjehu i mir.
Nakon svete mise susreli smo se s dva biskupa, prvo s mons. Ilijom Janjić, biskupom u miru, a potom smo posjetili i biskupa mons. Ivana Štironju. Ohrabreni susretima, prvo s našom blaženicom, a potom s biskupima i ostalim vjernicima, uputili smo se prema našoj Korčuli, jer nas je čekao dug put, ali prošao je brzo i u sjećanju na prekrasne susrete u Kotoru.
s. Barbara Bagudić