U daljnjem slijedu naših duhovnih vježbi razmatranja smo nastavili promatrajući i dalje likove biblijskih žena. Tako smo govorili o Esteri kao hrabroj i odlučnoj ženi, te koja je unatoč svemu što je trebala proći za svoj narod, sačuvala svoje dostojanstvo. Izvor je snage pronalazila u Bogu, i kada je bila obuzeta smrtnom tjeskobom molila je! Pater Domagoj je istaknuo kako je pitanje samopoštovanja i unutarnje čvrstoće jako važno, jer neki se slamaju pa čak i napuštaju redovnički život jer im nedostaje vlastitoga dostojanstva. Osoba koja ima izgrađeno dostojanstvo u Bogu prihvaća sebe onakvom kakva jest sa svojim vrlinama i manama. Takva osoba zna da njezina vrijednost ne može biti razorena i uzdrmana jer zna da je Bog ljubi. Dostojanstvena osoba štiti svoju nutrinu od negativnih utjecaja, ona štiti granice svoje duše i nutrine i ne dopušta svakome da prodre u njenu dušu.
Kod biblijskog lika Dalile istaknuto je pater srebroljublje koje ju je natjeralo na izdaju Samsonove tajne, a s druge strane pojavljuje se strast ugađanja nepcu jer ona ga je dva puta napila opojnim sredstvom. Pouka koja proizlazi iz ovoga događaja jest da čovjek koji ovlada svojim strastima ovladao je sobom. Za redovnike srebroljublje je u suprotnosti sa zavjetom siromaštva. Srebroljublje se u redovničkim dušama javlja kada u njima zavlada bezvoljnost, umnažanjem novca umnaža se i strast prema njemu. Strast ugađanja nepcu ima tri oblika: prije svega želju za jelom prije reda, potom proždrljivost i na trećem mjestu slastoljublje. Ova tri oblika izvor su različitim porivima, poput gunđanja, zatim proždrljivost izaziva poriv pohote, a slastoljublje dovodi do srebroljublja. Jedan od najgorih ženskih likova iz Svetoga Pisma je svakako lik Izabele koja je osim pravednog Nabota ubila još mnogo dobrih i nedužnih ljudi koji su bili na strani Boga. Pokušaj ubojstva proroka Ilije začet je u srdžbi, ljutnji i bijesu. Srdžba je grijeh koji čovjeka privodi drugome grijehu a to je mržnja. U takvom stanju ne možemo postati mirotvorci, ne možemo dati savjet i ne možemo postati sveti.
U duhovnim vježbama nismo samo razmatrale biblijske žene, razmatrali smo i dvije vrlo zanimljive muške osobe a to su apostoli Petar i Juda Iškariotski. Primjer apostola Petra nam daje nadu i ohrabrenje, dok nas primjer Jude na neki način upozorava. Petrov put je moguće promatrati kao put vjere, ali bismo bili u krivu kada bismo ga vidjeli kao pravocrtno napredovanje, jer na tom putu uvijek postoje krivulje i prepreke. I Petar i Juda su bili na istom putu, i jedan i drugi su Isusa zatajili, ali ključni trenutak je bio pokajanje koje su i jedan i drugi iskazali, samo što je Petar nakon pokajanja briznuo u plač, a Juda je pao u očaj. Papa Benedikt XVI. cijelu priču o Judi smatra tajnovitom, i zato naglašava kako na nama ljudima nije da sudimo Judin čin samoubojstva. Primjer apostola Jude upozorava nas na opasnost koju prolazimo kroz sva vremena, a ona je u tome da čak i onaj čovjek koji je postao dionikom Duha Svetoga može postupno propadati iz prividne sigurnosti, te tako prelaziti iz svijetla u tamu. Važno je uvijek imati na umu da u Božje milosrđe nikada ne smijemo sumnjati.
Kruna duhovnih vježbi, a ujedno i zaključno razmatranje bilo je posvećeno ‘ženi nad ženama’ Blaženoj Djevici Mariji. Pjesmu o vrsnoj ženi koju pronalazimo u knjizi mudrih izreka duhovnik je primijenio na lik Blažene Djevice Marije, te istaknuo snagu kreposne žene. U konačnici svatko bi od nas trebao svakodnevno ponavljati Marijine riječi: „Evo službenice Gospodnje neka mi danas bude po riječi tvojoj!“ Milosno vrijeme darovano nam u proteklim duhovnim vježbama završili smo svečanim euharistijskim slavljem. Hvala Bogu na daru p. Domagoja i svake pojedine sestre!
s. Ana Begić OP
