Jedan otok je bio napadnut. Svi su se uspjeli spasiti i pobjeći s njega, ali nitko od njih nije htio pomoći Ljubavi da se spasi. Jedino je Vrijeme spasilo Ljubav jer je jedino ono znalo vrijednost Ljubavi.
Ljubav i vrijeme. Tako čudesne suputnice nas ljudi. Uče nas trećoj velikoj stvari – strpljenju. Oni ljudi koji znaju cijeniti vrijeme i rasti u ljubavi i strpljenju veliki su ljudi za koje uvijek kažemo jednu prekrasnu riječ s dubokim značenjem a to je ”čovjek”. U današnjem evanđelju nailazimo na ženu koja je bila čovjek. Vrijeme je učinilo svoje. Križevi su izoštrili njen pogled, posudu srca koju je očistila patnja bila je napunjena samo ljubavlju i strpljenjem. Žena koja nema ništa. Nema ni oslonca na koji je računala kao djevojka, nema puno ni materijalnih dobara. Njen život je skroman i samozatajan. Ipak, takve uočava Bog. Sjedeći sa strane on promatra i nas ljude u našim životnim uspjesima i padovima. Ali, ne samo da promatra već i djeluje u našim životima. Tako je djelovao i u životu ove udovice.
Uistinu, bila je ona udovica. Bez ičega. Ali sa svime. Jer, što čovjeku vrijedi ako sav svijet zadobije, ali nema ljubavi i strpljenja? Ne zna cijeniti vrijeme sa svojim bližnjima? Ne zna cijeniti vrijeme s Bogom? Bila je ona udovica. Ali, veći su udovci bili oni koji su davali od svoga suviška. U potrebi da se to svima svidi. U želji da to svi vide. U želji da to vidi Isus. No, znali su oni jako dobro što se njemu sviđa. Zato su lagali sami sebe da je suvišak dovoljan. Život nije u suvišku. Nije u onome malome što dajemo od svega što nam je preostalo. Nije u napraviti nešto da se mognemo riješiti nečega. Život je puno više. I Bog traži puno više. Sve svoje zlatne novčiće dajmo Njemu. On će znati što će s time. Drugim riječima, sve svoje što nam je najteže dati Bogu – a nekad je to upravo odricanje od naše volje i otvaranje Istini – dajmo mu jer On će to znati cijeniti i zna cijeniti. Inače, ova udovica nikada ne bi bila u evanđelju nama za pouku. Ta Bog je tako htio. Pripazimo, dakle, kakve smo udovice – one za koje se čini da imaju sve, a nemaju ništa ili one koje imaju sve u Bogu, ali se čini da nemaju ništa.
s. Manes Puškarić OP
